Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ ugostila je izaslanstvo Hrvatskoga generalskog zbora, uoči 15. siječnja - Dana međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske  te svečano obilježila ovaj spomendan. Organizirano je okupljanje pod nazivom "Poljički sat povijesti s generalima hrvatske pobjedničke vojske". Susret prijateljstva u Udruzi zagrebačkih Poljičana „Sv. Jure“, upriličen je u zagrebačkoj Ilici, u četvrtak, 14. siječnja, a središnja tema razgovora bila je „hrvatska državotvornost – jučer, danas, sutra“, uz nezaobilazno prisjećanje na svehrvatsku žrtvu za slobodu i nezavisnost osobito onu ih Domovinskoga rata.

Susretu su nazočili članovi Hrvatskog generalskog zbora predvođeni glavnim tajnikom Marinkom Krešićem te Ivan Tolj, Ljubo Ćesić Rojs, Josip Lucić, Tomo Medved, Zvonko Sesar, Davor Domazet-Lošo, Darko Rukavina, Željko Šiljeg, Ante Vučić, Zvonko Sesar i Siniša Mihović, dok su Udrugu zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure “ predstavljali Krunoslav Čović, Nedjeljko Mihanović, Marin Mihanović, Jakov Radovčić, Olga Ramljak, Zvonimir Mihanović, Ivan Bekavac, Ivan Kozlica, Ivan Rodić, Marin Simunić, Marinko Jerončić, Vicko Goluža, Tomislav Kačić i Zdravko Vladanović.

Nemaran odnos prema važnim datumima hrvatske povijesti

Nakon prigodne pozdravne riječi dobrodošlice Velikoga kneza odnosno predsjednika Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ Krunoslava Čovića s jedne strane stola te uzvratnih pozdravnih riječi generala Marinka Krešića, glavnog tajnika Hrvatskog generalskog zbora s druge strane stola, Zdravko Vladanović, kančelir odnosno zamjenik Velikog kneza Udruge zagrebačkih Poljičana, iznio je glavne motive i cilj susreta. „Dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske trebao bi se obilježavati primjereno i dostojanstveno, no rijetki su oni koji će naći načina da i vidljivim znacima obilježe taj važni datum u novijoj hrvatskoj povijesti“, istaknuo je Vladanović, dodajući kako se jednako tako nemarno odnosimo i prema hrvatskoj državnoj zastavi na dan državnih blagdana, kao da to još uvijek nije imanentno nacionalnoj svijesti i kulturi hrvatskog društva. „Tko i zašto kroz simboliku koči te razvojne procese hrvatske nacionalne i državotvorne svijest, jedno je od pitanja koje i na ovome susretu možemo ponuditi kao mogući odgovor“, rekao je brigadir Vladanović, nekoć vojno-pravni savjetnik ratnoga načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske u mandatu generala Janka Bobetka te poslijeratni pomoćnik pročelnika Vojnog kabineta predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Uvodno je postavio i prilično stroga programska pravila naglasivši da je prvotna zamisao bila primiti u goste te u svečanom i slavljeničkom raspoloženju za stolom okupiti dvanaest generala hrvatske pobjedničke vojske i jednako toliko Poljičana. Vodilo se računa i o bogatoj poljičkoj povijesnoj, kulturnoj, duhovnoj i demokratskoj tradiciji te se moderator poziva i na odredbe iz članka 59b. drevnog i srednjevjekovnog Poljičkog statuta, pa zbog toga određuje da su za ovalnim stolom u dvorani svi jednakopravni i da nastupni govori u prvom govornom krugu mogu trajati ne duže od pet minuta. Odmah se vidjelo da će s dužinom govora biti poteškoća, zbog čega se kao moderator programa koristi snagom protokolarnog zvonom, što je pripomoglo da se program dovede u okvire od tri sata.

Nikakva Jugoslavija, pa ni „kulturalna“, više ne dolazi u obzir

Čast otvaranja rasprave pripala je najstarijemu sudioniku susreta, uglednom i dičnom Poljičaninu dr. sc. Nedjeljku Mihanoviću, bivšemu predsjedniku Hrvatskoga državnog sabora. Kontinuirano urušavanje hrvatske državnosti, smatra Mihanović, započelo je 2000. godine kada je za predsjednika Hrvatske izabran Stjepan Mesić. „Njegovim dolaskom na vlast dano je zeleno svjetlo paranoičnim mediokritetima u medijima da počnu tu državnost iz dana u dan degradirati, a nasilnim činom umirovljenja dvanaest hrvatskih generala hrvatska se državnost i stvarno počela urušavati“, istaknuo je Mihanović, koji smatra da su se generali tada morali suprotstaviti Mesiću i ne poštivati njegovu odluku. Ideja jugoslavenstva još u Hrvatskoj nije zamrla, ona se očitovala i u knjizi povjesničara Dragana Markovine Jugoslavenstvo poslije svega, predstavljenoj jesenas na Sajmu knjiga u Beogradu, u kojoj se zagovara uspostavljanje nekakve „kulturalne Jugoslavije“, rekao je Mihanović, koji poziva na oprez, da nam se u kojekakvim „političkim kuhinjama“ ne ponovi loša povijest.

General Josip Lucić, bivši zapovjednik „Tigrova“ i posljeratni načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, smatra da se u Hrvatskoj danas pomalo zaboravlja što se događalo na ovim prostorima u zadnjih dvadeset i pet godina, kao da više nismo svjesni veličine povijesnih događanja koji su doveli do stvaranja hrvatske države. Kada bismo danas pogledali kartu Hrvatske s oznakom svih vojnih objekata bivše JNA, a samo ih je u Zagrebu bilo više od pedeset, vidjeli bismo da je Hrvatska bila zapravo u potpunosti okupirana i da je sve bilo spremno da se velikosrpska politika s Hrvatskom definitivno obračuna. No zahvaljujući genijalnosti prvoga hrvatskoga Predsjednika dr. Franje Tuđmana, bez kojega Hrvatske sasvim sigurno ne bi bilo, to se nije dogodilo i mi danas imamo svoju državu. No neprijatelji Hrvatske ne posustaju i stalno pronalaze različite načine da nemilosrdno udare na temeljne hrvatske vrijednosti, a to su, prema generalu Luciću, obitelj, Domovinski rat i Crkva, no on smatra da je Hrvatska unatoč svim zaprekama na uzlaznoj putanji prema boljoj budućnosti.

„Vapijuća Hrvatska“

Za razliku od Lucićeva optimizma, general Ivan Tolj, pomoćnik ratnoga ministra obrane, ne misli da je Hrvatska „u uzletu“. Živimo u opasnom razdoblju u kojemu se naslućuje kako je budućnost Hrvatske ozbiljno ugrožena. Ovo je „vapijuća Hrvatska“ čiju budućnost moramo graditi na tri stupa: gospodarskom, duhovnom i demografskom, rekao je Tolj, koji je za sebe rekao da nije domoljub, nego rodoljub i da ga ne zanima nikakva Hrvatska bez Hrvata, što će se jednom sasvim sigurno dogoditi ako se nastave ovakva demografska kretanja koja vode u izumiranje hrvatskoga naroda. Naš identitet nikada nije bio na nižoj razini, a ni duhovni potencijal nije bio pokrenut na pravi način, za što je, smatra Tolj, dijelom kriva i pasivna politika Katolička crkva koja se jednostavno nije znala snaći u vremenu i prostoru u kojemu živimo.

Književnik mr. sc. Ivan Bekavac, devedesetih godina bio je glavni i odgovorni urednik Narodnih novina te ravnatelj Hrvatskoga informativno-kulturnog zavoda, podsjetio je također na veličinu dr. Franje Tuđmana, navodeći neke njegove bitne misli koje će uvijek biti aktualne. Naime, Tuđman je smatrao da samim stvaranjem hrvatske države nije do kraja ispunjen cilj, jer je država samo preduvjet ostvarenju slobode kao apsolutne svrhe. Tuđman je želio afirmirati iskonsku ljudsku i narodnu volju za opstankom i slobodom, interese demokratske većine i povijesnoga razuma na baštini pozitivne hrvatske državnopravne tradicije te na europskim civilizacijskim i kulturnim temeljima, želio je afirmirati hrvatsko narodno zajedništvo, samosvijest i samopouzdanje, smatrajući da samo slobodan narod može do kraja ostvariti svoje potencijale, istaknuo je Bekavac, dodavši kako Tuđman za hrvatski narod nije tražio nikava druga prava koja nije priznavao drugim narodima te da je Hrvatsku nastojao izgraditi na polazištima koja su iznad svake ideologije.

General Ljubo Ćesić Rojs, ratni pomoćnik ministra obrane, citirao je govore predsjednika dr. Franje Tuđmana, izrečene u različitim prigodama, u kojima je naglašavao kako ćemo graditi Hrvatsku onakvu kakvom je mi smatramo da bi trebala biti, a ne kakvu bi željeli kojekakvi bjelosvjetski „centri moći“, a posebno se osvrnuo na Tuđmanov govor pred oba doma Sabora 1996. godine, kada je prvi hrvatski Predsjednik rekao kako se samo stabilna i snažna Hrvatska može othrvati novim povijesnim zamkama. Danas, smatra general Ćesić, Hrvatska nije ni jaka ni stabilna, čemu su pridonijele „političke grupacije“ koje su došle nakon Tuđmana i razvlače Hrvatsku „k’o vukovi“, a među njima su i oni koji šire glasine da smo neškolovani generali i pri tome zaboravljaju činjenicu da smo kao takvi u Domovinskom ratu pobijedili upravo te školovane jugoslavenske generale na neprijateljskoj strani.

Kamo je nestala hrvatska intelektualna elita?!

„Kao što nisam bila pesimist devedeset i prve kada smo svakodnevno slušali vijesti o tome kako jedan za drugim padaju mnogi hrvatski gradovi, tako ni sada niti želim niti imam pravo biti pesimist, iako je mnogo razloga za pesimizam“, smatra Olga Ramljak, ugledna hrvatska novinarka i nekadašnja glavna urednica Slobodne Dalmacije. Napadnuta je prije svega obitelj, te naročito Domovinski rat, istaknula je ona i nadovezala se na riječi generala Lucića, kazavši kako „svaka priča“ uvijek počiva na majkama, a danas majke nemaju vremena pričati priče svojoj djeci niti djeci usađivati u pamet ništa od ljudskih pa onda ni od rodoljubnih vrijednosti. Kako se iz svega toga izvući? Ne smijemo biti pesimisti, ponovila je Olga Ramljak, apelirajući da se ugledamo u predsjednika Tuđmana koji je uvijek toliko vjerovao u hrvatskoga čovjeka (po njoj, i previše!) da je smatrao kako Hrvati sve mogu, pa je tako i ona uvjerena kako i sadašnja kaotična politička situacija u Hrvatskoj može izići na dobro, ali pod uvjetom da svatko na svome području tomu pridonese koliko je u njegovoj moći.

I za generala Tomu Medveda, jednoga od zapovjednika 1. gardijske brigade Hrvatske vojske „Tigrova“ posebno je bolna demografska slika Hrvatske. Stoga se on založio za žurnu društveno-političku akciju u pogledu ublažavanja demografske krize u Hrvatskoj, za koju smatra da se posljedično odražava i na sigurnosnu situaciju u zemlji, jer na prostoru gdje nema Hrvata i nacionalna je sigurnost ugrožena, smatra on, obećavši da će generali okupljeni oko Hrvatskog generalskog zbora i dalje biti na usluzi hrvatskom narodu, kako su i uvijek dosad bili.

General Darko Rukavina, prvi ratni zapovjednik jedinice za posebne zadatke MUP-a Republike Hrvatske, govorio je o svome putu od oficira JNA do časnika Hrvatske vojske kojoj se pridružio još 1990. godine. General Željko Šiljeg, nekoć ratni zapovjednik Operativne zone Hrvatskog vijeća obrane smatra kako razloge krize hrvatskoga društva danas treba dijelom tražiti i u tome što je hrvatska intelektualna elita desetkovana, a za rješenje krize možda bi korisno bilo posegnuti za iskustvima povijesne Poljičke Republike, koja je svoj opstanak i identitet gradila na načelu „Neka more svak živ biti!“ . Dr. sc. Marin Mihanović, povjesničar i prvi hrvatski konzul u Berlinu, prisjetio se kako je u Njemačkoj primljeno međunarodno priznanje Hrvatske i što je sve tih prvih dana trebalo napraviti, na diplomatskom planu, glede međunarodne afirmacije Hrvatske. Ugledni hrvatski akademski slikar Zvonimir Mihanović govorio je o svojim privatnim susretima s američkim političarima, posebice senatorima, s kojima se sastajao u SAD-u na inicijativu predsjednika Tuđmana, kako bi lobirao za međunarodno priznanje Hrvatske.

Kultura – bitna odrednica hrvatskoga identiteta

Diplomirani pravnik Marin Simunić, izaslanik na 1. općem Saboru Hrvatske demokratske zajednice održanom 1990. godine u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, također je optimist glede budućnosti Hrvatske, ali ga zabrinjava što se u trenutačnim pregovorima oko formiranja nove vlade govori samo o gospodarstvu, a ne i o kulturi i prosvjeti koje su za budućnost Hrvatske podjednako važne koliko i gospodarstvo. I mr. sc. Jakov Radovčić, ugledni paleontolog svjetskog glasa i autor Muzeja krapinskih neandertalaca, koji već dulje vrijeme radi na pisanju razvojnih programa nove hrvatske državne vlasti u resoru Ministarstva kulture, smatra da će prvi zadatak toga Ministarstva biti donošenje Zakona o jeziku, jer bi to bio važan korak u borbi protiv razgradnje hrvatske kulture. Kultura je, ističe Radovčić, bitna odrednica hrvatskoga nacionalnog identiteta i hrvatske budućnosti.

U raspravi su još aktivno sudjelovali književni povjesničar dr. sc. Anđelko Mijatović, bivši savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je istaknuo važnost hrvatske političke žrtve kao prinos hrvatskoj državotvornosti. Brigadir mr. sc. Zvonko Sesar, jedan o d ratnih načelnika u Ministarstvu obrane, naglasio je važnost redefiniranja Ustava Republike Hrvatske u onom dijelu koji se odnosi na njegove izvorišne odredbe. Republike Hrvatska nastala je i obranjena u Domovinskom ratu i to nema nikakve veze sa „zavnohovskom“ (antifašizam je, naglasio je Sesar, nešto drugo) političkom platformom iz vremena Drugoga svjetskog rata. Alkarski vojvoda i brigadir mr. sc. Ante Vučić, prisjeća se velikih stradanja hrvatskih branitelja i skrbi koju je tijekom Domovinskog rata vodio u Ministarstvu obrane. O skrbi hrvatskih stradalnika govorio je i Vicko Goluža, u ratno vrijeme pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi, ističući snagu duha i vjere kao presudne nacionalne sastavnice hrvatskog naroda u tom povijesnom vremenu. Povjesničar mr. sc. Ivan Kozlica, istaknuti hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i poslijeratni pomoćnik ministra obrane govorio je o osjećajima vlastitog ponosa, prisjećajući se svakoga detalja i onoga što je radio upravo na dan međunarodnoga priznanja prije 24 godine. Pukovnik Tomislav Kačić, ratni zapovjednik 1. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, prisjetio se 15. siječnja 1992. i tog vremena na istočno slavonskom bojištu. Toga su dana padale granate duž cijele bojišnice između Osijeka i Đakova, pa je to izgledalo kao da je to nekakav vatromet iz današnjeg vremena. Admiral Davor Domazet Lošo, ratni načelnik obavještajne uprave i bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske govorio s pogledom na hrvatsku geostratešku budućnost, obrazlažući neke društvene pojave, pojavne oblike i njihove uzroke koji su nedostupni hrvatskoj javnosti.

Domovinski rat u nastavi povijesti

Satnik Siniša Mihović, istaknuti dragovoljac iz Domovinskog rata, koji ima prigodu držati sat povijesti zagrebačkim maturantima s temom Domovinskoga rata, koji se uklapa u redoviti program nastave povijesti u četvrtom razredu gimnazije, pa je iz prve ruke upoznat i s problemima koji se tiču približavanja problematike Domovinskoga rata današnjoj mladoj generaciji. Najveći je problem zapravo u tome što je sat povijesti s temom Domovinskoga rata na rasporedu nakon uskršnjih blagdana, kada već počinju pripreme za državnu maturu, pa hoćeš-nećeš tema Domovinskoga rata ostaje nekako po strani i sve ovo o čemu je u ovoj raspravi bilo riječi za maturante dolaze prekasno, o čemu bi novo Ministarstvo prosvjete svakako trebalo povesti računa, jer je to prevažna tema da bi ju se prepustilo hiru vremena i improvizaciji.

Ovaj svečani program obilježavanja spomendana – Međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske protegao se do kasno u noć i pri tome se prigodno blagovao tradicionalni Poljički soparnik, kojega je za tu prigodu, rano ujutro u cik zore, na kominu u Gatima ispekla Mira Kuvačić na tradicionalni poljički način.

Autort teksta: Ivan Rodić, Izvor: portal DNEVNO.HR