Komemoracija za pukovnika Antuna Abramovića

U subotu 25. ožujka 2017. godine s početkom u 12:00 sati održana je u multimedijskoj dvorani Hrvatskog generalskog zbora komemoracija za preminulog pukovnika HV Antuna Abramovića - Tonia. Dirljivim riječima od Tonia su se oprostili dramski umjetnik Tomislav Martić, Jure Antunović (predsjednik udruge Hrvatski klub), pjesnik Zoran Čapalija - Čaplja, Dinko Čutura, Jurica Šimunković. Komemoraciju je vodio Zdravko Vladanović. Dvorana je bila prepuna poznatih osoba iz društvenog i javnog života te su se mnogi s biranim riječima upisali u knjigu žalosti.

 

 

IN MEMORIAM

ZBOGOM DRAGI PROFESORE!

Nakon smrti Marka Veselice Hrvatska je ostala bez još jednog velikog domoljuba, hrvatskog ratnika, profesora i erudita.  21. ožujka 2017. u kasnim večernjim satima iznenada je preminuo mr. Antun Abramović - Toni, profesor povijesti, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske,  zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog državnog sabora, jedan od utemeljitelja i članova nekoliko domoljubnih udruga. Čovjek koji je nesebično svoj cjelokupni život posvetio Hrvatskoj.     

Antun Abramović potekao je iz tradicionalne katoličke zagrebačke obitelji . Otac Mato, iako nižeg stupnja obrazovanja, posvetio je veliku brigu obrazovanju svoje djece. Od malih nogu brinuo se o njihovom katoličkom nauku  težeći  tako stvoriti poštene i časne ljude. Svoju ljubav prema hrvatskim tradicijskim vrijednostima  i povijesti Hrvata prenosio je na koji su pažljivo upijao svaku očevu riječ.

Već kao gimnazijalac shvatio je kako iz dana u dan sve više nestaju hrvatske tradicijske vrijednosti a s njima i hrvatski nacionalni identitet. Radi izražavanja  dubokih domoljubnih osjećaja izbačen je iz gimnazije i tada započinje njegov kKrižni put.  Obilježen kao protivnik tadašnjeg komunističkog režima odlučuje pod svaku cijenu završiti gimnaziju i upisati fakultet  kako bi stekao obrazovanje potrebno za borbu protiv komunističkog totalitarnog režima. Po završetku gimnazije upisuje studij povijesti , povijesti umjetnosti i etnologije s ciljem što boljeg upoznavanja hrvatskih tradicijskih vrijednosti i povijesti Hrvata. Kao student čita publikacije izdane u hrvatskoj emigraciji i povezuje se s drugim domoljubno orijentiranim studentima.

Sudionik je Hrvatskog proljeća pa je tako kao i svi tadašnji disidenti obilježen kao državni neprijatelj. U dokumentima UDB-e obilježen je šifrom: „POO Hrv.nac. i RKC 1983“ zajedno s
Draženom  Budišom (šifra: OO Hrv.nac. 1976)  u grupi koju je operativno obrađivao agent UDB-e s inicijalima K.N.  Zbog čestog druženja s drugim tadašnjim disidentima,  operativno obrađivanim osobama od strane UDB-e, među kojima češće s Draženom Horvatom (Šifra: POO Hrv.nac.i RKC) te Mariom Kirinom (šifra: POO Strane obav. službe – Izraelska ob.sl.), više puta je završio u Đorđićevoj 4 na ispitivanju.  Posebno opasnom osobom postao je 80-tih godina kada je zajedno s Mariom Kirinom propješačio cijelu Dalmatinsku zagoru prikupljajući  etnografsku građu za svoj znanstveni rad.  Kao istinski vjernik pohađao je seminare duhovne obnove pa je tako odlučio provesti određeno vrijeme u Kartuzijanskom samostanu u  Pleterju, upoznati se sa životom i radom redovnika  i napisati o tome reportažu.  To je dakako za tadašnji režim bilo previše pa su tako i mjere njegove operativne obrade bile pooštrene.

Devedesetih godina nošen domoljubnim zanosom sudjeluje  u procesu utemeljenja HDZ-a u čuvenoj „Baraci“. Postaje zastupnikom u  prvom Hrvatskom državnom saboru no osjećajući skori početak Domovinskog rata odlučuje sudjelovati u stvaranju hrvatskih oružanih snaga  kao jedan od utemeljitelja Narodne zaštite, a u trenucima nastajanja Hrvatske vojske  imenovan je pomoćnikom Martina Špegelja koji je bio postavljen za zapovjednika  Zagrebačkog korpusa. Mjesto u vojnom uredu zamijenio je bojišnicom gdje je kao dragovoljac  u IPD-u djelovao na terenu kao pukovnik Hrvatske vojske.

Po završetku Domovinskog rata  2000. godine zaposlio se u vojnom muzeju gdje je kroz vojnu i drugu arhivsku građu nastavio je s marljivim proučavanjem hrvatske vojne i nacionalne povijesti. Nakon umirovljenja potpuno se posvetio svojoj najvećoj ljubavi – knjizi. Autor je predgovora mnogih knjiga,  a isto tako i recenzent  te urednik knjiga. Pisac je mnogih aktualnih komentara, članaka i kritika.

Shvaćajući kako je obrazovanje ključni čimbenik razvoja društva odlučio se posvetiti edukaciji putem sudjelovanja na mnogim tribinama i okruglim stolovima. Jedan od njemu važnijih ciljeva bio je obnova hrvatske katoličke intelektualne elite koja je pogubljena tijekom i nakon II svjetskog rata.  Svjestan posljedica koje je  komunistički režim  ostavio u hrvatskom nacionalnom biću kao i sve većeg srozavanja  društvenih i moralnih vrijednosti  pokušavao je na sve moguće načine suprotstaviti se tom  negativnom trendu.  Zajedno s grupom intelektualaca sudjeluje u osnivanju udruge „Hrvatski klub„ čiji je cilj očuvanje hrvatskih tradicijskih i kulturnih vrijednosti  na čijim osnovama treba uporabom moderne znanosti i tehnologije stvoriti  modrenu i bogatu Hrvatsku državu. Kao dopredsjednik Hrvatskog kluba sudjeluje u organizaciji i provođenju oko 30 tribina pokušavajući tako svoje ogromno znanje prenijeti na druge. Nažalost prerana i iznenadna smrt zaustavila ga je na njegovom putu.

Komemoracija za pokojnika održat će se 25. 03. 2017. U 12 sati u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Habdelićevoj ulici broj 2 (Gornji Grad).

Posljednji ispraćaj pokojnika bit će na Gradskom groblju Miroševac u ponedjeljak 27. 03. 2017.  u 11,40 sati, a sveta misa zadušnica služit će se istog dana u 18 sati u crkvi blaženog Augustina Kažotića,

Obitelji Abramović upućujemo svoje duboke osjećaje sućuti.

Hvala Ti za sve i neka ti je laka ova naša hrvatska gruda. Počivaj u miru Božjem.

 

ŽIVOT

 Kao iskra se rađa,

sa žarom gori,

sa srećom dolazi,

a s tugom odlazi.

 

Kao vijek u vječnosti,

kao kap u tečnosti,

prolazi, leti i nestaje,

zadnjim dahom prestaje.

 

Dugim se čini,

al' kratko traje,

u tri riječi staje,

udahni, predahni, izdahni.

 

 

Autor: Zoran Čapalija - Čaplja