STOP POJAVI POLITIČKIH PROGONA I UHIĆENJA

U svezi nedavnih događanja koja su hrvatski građani prepoznali kao još jedan oblik političkih progona i uhićenja,  Hrvatski generalski zbor drži se odgovornim javno oduprijeti svim političkim progonima i uhićenjima kojima su posebno hrvatski branitelji i hrvatski generali bili izloženi. U kontekstu nedavnih događanja na unutarnjoj političkoj sceni želimo podsjetiti hrvatsku javnost na politička uhićenja, koja se u Hrvatskoj događaju kontinuirano.

 Zbog toga se na ovu pojavu permanentno oglašavaju hrvatski intelektualci i političari kao npr.:

Lustig:  „Ovo što se danas događa manje ili više nekako miriše na ona vremena.“

Lang: „Hrvatska nije danas pravna država.“ 

Prosperov Novak: „Prvo ga hapse, pa mu dokazuju krivnju! Strašno je da se takve stvari događaju u nominalno pravnoj državi?, To je primarno moja podrška čovjeku kojega se najprije uhapsilo, pa mu se naknadno traže dokazi, hapšenje bez valjanih dokaza i optužnice smatram nepojamnim i skandaloznim.”

Linić: „Uvijek je upitno koliko politika ima utjecaja na pitanja pravnih progona. Jedan sam od tih s kojim se politika obračunavala putem kaznenog progona. Uvjeren sam da i u slučaju Grada Zagreba ima političkih utjecaja u kaznenom postupku. I zato je inicijativa da se u Hrvatskoj 2015. godine zaustave politički progoni nešto što je veliko upozorenje aktualnoj političkoj vlasti.“

Ovom prilikom moramo se prisjetiti i problematike na koju su upozorili hrvatski generali svojim pismom 2000-te godine, nakon čega je uslijedilo veliko, a nepotrebno „restrukturiranje“ Oružanih snaga Republike Hrvatske i urušavanje sustava obrane i nacionalne sigurnosti. 

Što je u pismu generala od 28.rujna 2000. godine stvarno bilo napisano?

„S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to tko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastitog života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine privilegije bile smrt i neizvjesnost?!

Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi, generali i ratni zapovjednici, borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.

Na kraju pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.“

Tu su i naučene lekcije iz vremena kada su političke optužnice iz Haaga tresle Hrvatsku, prije svega protiv proslavljenog generala Janka Bobetka, koje su pogodile Hrvatsku kao grom iz vedra neba i imale snažne posljedice, ne samo za tadašnju hrvatsku političku scenu, nego i za čitavi Domovinski obrambeni rat. Ni tada nije bila važna konkretna odgovornost za konkretni zločin, nego je ponovno iz različitih političkih interesa  trebalo optužiti nekoga od najviših generala u Hrvatskoj vojsci, a ne pojedince koji su na svoju ruku počinili zločine. Na taj način nastojalo se u okviru projekta tzv. „detuđmanizacije“  promijeniti karakter Domovinskog obrambenog rata, na koji je razoružana Hrvatska bila prisiljena 1991. godine. Posebno ističemo ovu činjenicu, jer je general Bobetko bio jedan od organizatora ne samo Domovinskog obrambenog rata, nego i antifašističkog ustanka u Hrvatskoj od 22. lipnja 1941. godine.

Tužiteljica Haaškog tribunala, Carla del Ponte podigla je politički motiviranu optužnicu kojom su hrvatski generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak bili optuženi za tzv.  „zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja tijekom akcije Oluja, na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.“  Oslobađajuća presuda dokazala je neutemeljenost navedene optužnice.

Uostalom, tragična smrt generala Brodarca koji je umro u osječkom zatvoru kao osumnjičenik za ratne zločine, ozbiljno upozorava na pojavu političkih optužnica i njihovih posljedica.

Hrvatski generalski zbor ničim ne želi prejudicirati bilo čiju možebitnu krivnju ili nevinost, ali skreće pozornost na moguću instrumentaliziranost nekih elemenata sustava u Republici Hrvatskoj na koju upozorava  i obraćanje generala Glavaša javnosti: „Ovo je šesti puta da sam uhićivan od strane hrvatskog pravosuđa, a upravo se događa još jedan pravni presedan u mom desetgodišnjem političko-pravosudnom progonu. Kako sam i rekao kada sam se vratio u Hrvatsku, ne odustajem od borbe za dokazivanje svoje nevinosti i pred ovakvim politički instrumentaliziranim pravosuđem zbog svoje obitelji, svih građana Osijeka, Slavonije i Baranje i svih onih koji su sudjelovali u pravednom Domovinskom ratu kojim je stvorena i obranjena neovisna Hrvatska. Znajte, obrana grada Osijeka je čista kao suza i nemate se čega stidjeti. Vama svima, zahvaljujem na dugogodišnjoj potpori. Daljnju pravnu bitku će nastaviti voditi moji odvjetnici, a meni nažalost preostaje jedini način borbe i prosvjeda protiv desetgodišnjih kontinuiranih kršenja građanskih i ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH i međunarodnim konvencijama, sa kojim započinjem ovoga trenutka, odnosno mojim šestim uhićenjem.“ 

Na kraju, Hrvatski generalski zbor želi istaknuti kako nam danas više nego ikada kao društvu treba  otvoren i jasan širi društveni konsenzus i politički stav o pojavama i uzrocima političkih progona i uhićenja kojima hrvatska povijest obiluje. Vjerujemo da kao društvo imamo dovoljno snage i mudrosti to i učiniti, jer Hrvatska je danas slobodna i cjelovita, te punopravna članica NATO-a i Europske Unije.