Nacionalna sigurnost

  1. Povijest sigurnosno-obavještajnog sustava sustava do 2006. godine
  2. Sigurnosno – obavještajni sustav danas
  3. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA)
  4. Vojno sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA)
  5. Vijeće za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske
  6. Sigurnosni sustav Republike Hrvatske/Domovinska sigurnost (pojmovnik)
  7. Zakon o sustavu domovinske sigurnosti 
  8. Iz zaključka strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske 
  9. Strateški pregled obrane (izvadci)

1. Povijest sigurnosno-obavještajnog sustava sustava do 2006. godine

Od hrvatske samostalnosti središnje tijelo za obavljanje poslova nacionalne sigurnosti bio je Ured za zaštitu ustavnog poretka (UZUP) koji je osnovan 27. svibnja 1991. UZUP je prestao s radom 21. ožujka 1993. kada se osniva Ured za nacionalnu sigurnost (UNS). UNS je u zakonski okvir stavljen donošenjem Zakona o Uredu za nacionalnu sigurnost 17. svibnja 1995. Ciljeve i zadaće obavještajne zajednice određivao je Stožerni odbor nacionalne sigurnosti (SONS) i Koordinacijski odbor obavještajne zajednice (KOOZ). Zadaća SONS-a bila je usmjeravanje i usklađivanje rada državnih ministarstava u obavljanju poslova nacionalne sigurnosti, dok je KOOZ bio odgovoran za provedbu zadaća dobivenih od SONS-a. Jezgru obavještajne zajednice činile su četiri službe koje su se bavile obavještajnim radom:

  • Hrvatska izvještajna služba (HIS)
  • Služba za zaštitu ustavnog poretka MUP-a RH (SZUP)
  • Sigurnosno-informativna služba Ministarstva obrane RH (SIS)
  • Obavještajna uprava Glavnog stožera Oružanih snaga RH (ObU GSOSRH)

Predsjednik Republike davao je smjernice rada UNS-u i obavještajnoj zajednici Republike Hrvatske (RH). Predstojnik UNS-a i državni ministri određivali su zadaće službama za koje su bili odgovorni. Osim UNS-a i službi, širi krug sigurnosnog sustava činile su i kriminalistička policija, vojna policija, carinska služba, financijska policija, čiji su se predstavnici mogli pozvati na sjednice KOOZ-a.

Zakonom o sigurnosnim službama RH iz 2002. godine osnovane su tri sigurnosne službe:

  • Obavještajna agencija (OA)
  • Protuobavještajna agencija (POA)
  • Vojna sigurnosna agencija (VSA)

Radi ostvarivanja suradnje Predsjednika Republike i Vlade RH u usmjeravanju rada sigurnosnih službi, osnovano je Vijeće za nacionalnu sigurnost (VNS), a radi operativnog usklađivanja rada sigurnosnih službi, Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi.

2. Sigurnosno – obavještajni sustav danas

Sigurnosno-obavještajni sustav u Republici Hrvatskoj u današnjem obliku definiran je 2006. godine donošenjem Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH. U RH postoje dvije sigurnosno-obavještajne službe:

  • Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i
  • Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA).

Njihova zadaća je prikupljanje, analiza, obrada i ocjena podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, odnosno koji su nužni za donošenje odluka u zaštiti nacionalnih interesa.

Rad sigurnosno-obavještajnih agencija usmjeravaju Predsjednik RH i Vlada RH kroz

Vijeće za nacionalnu sigurnost (VNS).

Vijeće za nacionalnu sigurnost, između ostalog:

  • razmatra i procjenjuje obavještajne i sigurnosne prijetnje i rizike,
  • razmatra pitanja koja se odnose na nacionalnu sigurnost te donosi smjernice i zaključke,
  • razmatra pitanja iz djelokruga rada SOA-e i VSOA-e te im odobrava suradnju sa službama drugih država,
  • utvrđuje Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija,
  • utvrđuje mjere u svezi s rezultatima nadzora nad SOA-om i VSOA-om,
  • utvrđuje prijedlog sredstava za rad SOA-e i VSOA-e.

Vijeće za nacionalnu sigurnost čine:

  • Predsjednik RH,
  • predsjednik Vlade RH,
  • član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost,
  • ministri obrane, unutarnjih poslova, vanjskih i europskih poslova te pravosuđa,
  • ravnatelji SOA-e i VSOA-e,
  • savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost,
  • načelnik Glavnog stožera OSRH,
  • predstojnik UVNS-a.

U radu VNS-a sudjeluje i predsjednik Hrvatskoga sabora, a po potrebi i druge osobe.

Uz VNS, važnu ulogu u sigurnosno-obavještajnom sustavu ima i

Savjet za koordinaciju sigurnosno – obavještajnih agencija (Savjet)

Savjet operativno usklađuje rad sigurnosno-obavještajnih agencija.

Savjet, između ostalog:

  • provodi odluke Predsjednika RH i Vlade RH o usmjeravanju rada SOA-e i VSOA-e,
  • razrađuje odluke VNS-a koje se odnose na rad sigurnosno-obavještajnog sustava,
  • operativno usklađuje rad tijela sigurnosno-obavještajnog sustava,
  • daje prijedloge VNS-u.

Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija čine:

  • član Vlade RH zadužen za nacionalnu sigurnost (predsjednik Savjeta),
  • savjetnik Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost (zamjenik predsjednika Savjeta),
  • ravnatelji SOA-e i VSOA-e
  • predstojnik UVNS-a.

Na sjednicama Savjeta po potrebi mogu sudjelovati i druge osobe iz pravosudnih, policijskih, inspekcijskih, nadzornih i drugih tijela i institucija.

Stručne i administrativne poslove za Vijeće za nacionalnu sigurnost i Savjet obavlja

Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS)

UVNS obavlja stručne i administrativne poslove za Vijeće za nacionalnu sigurnost i Savjet za koordinaciju sigurnosno – obavještajnih agencija i administrativne poslove za Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti, te poslove koji predsjednicima Republike i Vlade omogućavaju nadzor nad radom sigurnosno – obavještajnih agencija i tijela sigurnosno obavještajnog sustava. UVNS, na osnovu uradaka sigurnosno obavještajnih agencija, izrađuje objedinjena i periodična izvješća te strategijske procjene za potrebe Predsjednice Republike i Vlade.

UVNS je središnje državno tijelo za informacijsku sigurnost – hrvatski NSA National Security Authority, koji koordinira, usklađuje donošenje i nadzire primjenu mjera i standarda informacijske sigurnosti u Republici Hrvatskoj. UVNS obavlja poslove koji Vijeću za nacionalnu sigurnost omogućavaju ocjenu rada i nadzor nad sigurnosno-obavještajnim agencijama. Radom UVNS-a upravlja predstojnik UVNS-a kao državni dužnosnik kojeg se imenuje, odnosno, razrješuje rješenjem koje supotpisuju Predsjednica Republike i predsjednik Vlade. Predstojnik UVNS-a imenuje se na vrijeme od četiri godine te može obnašati dužnost najviše dva mandata.

Za poslove u tehničkim područjima sigurnosti informacijskih sustava i mreža državnih tijela nadležan je Zavod za sigurnost informacijskih sustava (ZSIS)

Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija (OTC)

aktivira i upravlja mjerom tajnog nadzora telekomunikacijskih usluga, djelatnosti i prometa. Drugim riječima, OTC je državno tijelo koje na zahtjev SOA-e i drugih zakonom ovlaštenih tijela, a uz odobrenje Vrhovnog suda, aktivira nadzor nad komunikacijama građana.

3. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA)

Related image

Rad SOA-e sastoji se od posebnih oblika prikupljanja podataka od značaja za nacionalnu sigurnost, njihove obrade i analize te pružanja obavještajne potpore donositeljima političkih odluka i nadležnim državnim tijelima.

SOA prikuplja i analizira podatke u cilju otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta RH, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava RH.

SOA također prikuplja i analizira podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe te ostale podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost.

U svojem djelovanju SOA:

  • prikuplja podatke u RH i inozemstvu koristeći široki raspon mjera, uključujući ljudske i otvorene izvore te tehnička sredstava,
  • obrađuje i analizira prikupljene podatke i o svojim saznanjima izvješćuje nadležna tijela,
  • istražuje i sprječava strano obavještajno djelovanje protiv interesa RH,
  • izrađuje sigurnosne prosudbe i procjene
  • obavlja sigurnosno provjeravanje.

SOA prikuplja i analizira podatke o:

  • sigurnosno-političkim i gospodarskim procesima i pojavama u okruženju i svijetu koje bi mogle utjecati na interese i sigurnost RH,
  • opasnostima od terorizma i drugih oblika organiziranog nasilja u RH i svijetu te proliferacije oružja za masovno uništenje,
  • aktivnostima stranih sigurnosno-obavještajnih službi koje ugrožavaju hrvatske nacionalne interese,
  • ekstremističkom djelovanju i organiziranju koje ugrožava ustavni demokratski poredak i ljudska prava i slobode,
  • organiziranom kriminalu i korupciji,
  • ratnim zločinima, zatočenim i nestalim osobama tijekom Domovinskog rata te neotkrivenim masovnim grobnicama,
  • neovlaštenom ulasku u zaštićene informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela te odavanju klasificiranih podataka i
  • ugrožavanju najviših državnih dužnosnika te štićenih objekata i prostora.

O spoznajama i procjenama bitnima za nacionalnu sigurnost SOA izvješćuje zakonom propisane korisnike informacija (državni vrh, ministarstva i ostala državna tijela).

SOA je dio šireg sustava nacionalne sigurnosti i njeno djelovanje ima međuresorni karakter. Stoga SOA redovito surađuje i dostavlja podatke i procjene nadležnim državnim tijelima poput Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP), Državnog odvjetništva, USKOK-a, Ministarstva obrane (MORH), Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva i ostalih.

U ostvarenju svojih zadaća SOA razvija partnerstva s većim brojem sigurnosno-obavještajnih službi drugih država te sudjeluje u radu više međunarodnih sigurnosno-obavještajnih multilateralnih foruma i organizacija. Ova je suradnja izrazito važna, budući da su suvremeni sigurnosni izazovi, poput terorizma ili organiziranog kriminala, transnacionalni i na njih ni jedna država ne može samostalno odgovoriti već samo u međusobnoj suradnji. Osim toga, SOA međunarodnom suradnjom dobiva podatke i ostvaruje uvid u neke pojave i procese koje ne može pratiti vlastitim resursima, a potencijalno mogu ugroziti i hrvatske interese poput piratstva na morima, skupina organiziranog kriminala na drugim kontinentima ili globalnog terorizma.

Ovlasti SOA-e

Poslove i zadaće iz svoje nadležnosti SOA obavlja na temelju Ustava i Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu te ostalih zakona i podzakonskih akata koji se odnose na njeno područje rada.

SOA je zakonom dobila posebne ovlasti koje joj omogućuju prikupljanje podataka sigurnosnog i obavještajnog značaja na više načina:

  • komunikacijom i kontaktima s građanima,
  • potraživanjem službenih podataka od državnih i lokalnih tijela te pravnih osoba,
  • primjenom tajnih mjera i postupaka,
  • korištenjem javnih izvora (elektronički i tiskani mediji) te
  • razmjenom podataka s partnerskim sigurnosno-obavještajnim službama.

Prilikom prikupljanja podataka od građana, djelatnici SOA-e legitimiraju se službenom iskaznicom i značkom. Razgovori s građanima unutar SOA-inih prostorija mogu se obaviti isključivo uz suglasnost građana. Ukoliko građanin nije dao pristanak za razgovor sa službenim osobama SOA-e, a ima saznanja o podacima značajnim za nacionalnu sigurnost, SOA može zatražiti od policije da s njim obavi obavijesni razgovor. U takvom obavijesnom razgovoru, u prostorijama policije, sudjeluje i djelatnik SOA-e.

Čelnici i zaposlenici državnih tijela i tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima dužni su udovoljiti zahtjevima SOA-e glede podataka kojima raspolažu.

Državna tijela, tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i pravne osobe kao i Ministarstvo obrane i Oružane snage mogu voditi evidencije izvršenih uvida u vlastite baze podataka, registre ili dokumentaciju, koje mogu sadržavati samo brojeve znački odnosno brojeve službenih iskaznica službenih osoba sigurnosno-obavještajnih agencija. Evidencije po brojevima znački ili iskaznica službenih osoba sigurnosno-obavještajnih agencija moraju se voditi odvojeno od ostalih evidencija. Čelnici i zaposlenici navedenih tijela dužni su kao tajnu čuvati sva saznanja o predmetima interesa sigurnosno-obavještajnih agencija.

SOA može prikupljati podatke i korištenjem tajnih suradnika, odnosno osoba koje dobrovoljno rade po naputcima SOA-e. Uz to, SOA prikuplja podatke i mjerama tajnog prikupljanja podataka tehničkim sredstvima (nadzor elektroničkih komunikacija, prislušni uređaji i slično).

SOA može poduzeti i mjere prikrivanja: prikrivanje vlasništva nad stvarima i pravnim osobama, prikrivanje identiteta svojih zaposlenika i drugih osoba te prikrivanje svrhe prikupljanja podataka a može, kada je to potrebno, uz naknadu koristiti se tajnim uslugama pravnih i fizičkih osoba.

Mjere tajnog prikupljanja podataka

U prikupljanju podataka primjenjuje se načelo postupnosti. To znači da, ukoliko SOA u obradi neke ozbiljne sigurnosne prijetnje iscrpi redovite metode prikupljanja podataka ili je prikupljanje povezano s nerazmjernim teškoćama, primijenit će se mjere tajnog prikupljanja podataka.

Ujedno, kada postoji mogućnost izbora više mjera tajnog prikupljanja podataka, primijenit će se mjera kojom se manje zadire u Ustavom zaštićena prava i slobode.

Mjere tajnog prikupljanja podataka su:

  • tajni nadzor telekomunikacijskih usluga, djelatnosti i prometa:
  • tajni nadzor sadržaja komunikacija (tzv. prisluškivanje),
  • tajni nadzor podataka o telekomunikacijskom prometu (tzv. izlist),
  • tajni nadzor lokacije korisnika,
  • tajni nadzor međunarodnih telekomunikacijskih veza,
  • tajni nadzor nad poštanskim i drugim pošiljkama,
  • tajni nadzor i tehničko snimanje unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta,
  • tajno praćenje i motrenje uz svjetlosno snimanje osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima,
  • tajno praćenje i motrenje uz zvučno snimanje sadržaja komunikacija osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima,
  • tajni otkup dokumenata i predmeta.

Primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se ograničavaju ustavna prava i slobode čovjeka i građanina odobravaju Vrhovni sud ili ravnatelj SOA-e, ovisno o vrsti mjere.

Vrhovni sud odobrava sljedeće mjere:

  • tajni nadzor sadržaja telekomunikacijske usluge (tzv. prisluškivanje),
  • tajni nadzor nad poštanskim i drugim pošiljkama,
  • tajni nadzor i tehničko snimanje unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta,
  • tajno praćenje i motrenje uz zvučno snimanje sadržaja komunikacija osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima.

Ravnatelj SOA-e odobrava sljedeće mjere:

  • tajni nadzor podataka o telekomunikacijskom prometu (tzv. izlist),
  • tajni nadzor lokacije korisnika telekomunikacijske usluge,
  • tajni nadzor međunarodnih telekomunikacijskih veza,
  • tajno praćenje i motrenje uz svjetlosno snimanje osoba u otvorenom prostoru i javnim mjestima,
  • tajni otkup dokumenata i predmeta.

Mjere tajnog prikupljanja podataka mogu trajati četiri mjeseca. O produženju ili primjeni novih mjera nad istom osobom odlučuje vijeće od tri ovlaštena suca Vrhovnog suda.

Mjere tajnog prikupljanja podataka važan su izvor informacija za SOA-u, ali ne i jedini. Značajan izvor podataka su građani koji mogu SOA-i dati vrijedne informacije o mogućem ugrožavanju nacionalne sigurnosti. Isto tako, veliki broj podataka SOA može prikupiti iz otvorenih izvora. Razvoj tehnologije i širenje interneta pružaju ogroman broj javno dostupnih podataka i njihovih izvora.

Ravnatelj SOA-e je Daniel Markić imenovan 5. svibnja 2016. godine.

4. Vojno sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA)

https://www.morh.hr/images/stories/_morh_2017/images/vsoa/vsoa_top_18.jpg

Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA) osnovana je temeljem Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN 79/06 i NN 105/06) kao jedna od dvije sigurnosno-obavještajne agencije u Republici Hrvatskoj.

Zadaće sigurnosno-obavještajnih agencija u Republici Hrvatskoj su sustavno prikupljanje, analiza, obrada i ocjena podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, s ciljem otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju  Ustavom RH i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske i koji su nužni za donošenje odluka značajnih za ostvarivanje nacionalnih interesa u području nacionalne sigurnosti.

Sigurnosno-obavještajne agencije surađuju u obavljanju sigurnosnih poslova.

VSOA je ustrojstvena jedinica Ministarstva obrane za planiranje i provođenje potpore Ministarstvu obrane i Oružanim snagama za izvršenje zadaća obrane opstojnosti, suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

VSOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu imati utjecaj na obrambenu sigurnost te aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje.

VSOA na području Republike Hrvatske prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o namjerama, mogućnostima i planovima djelovanja pojedinih osoba, grupa i organizacija u zemlji kojima je cilj ugrožavanje obrambene moći države te poduzima mjere otkrivanja, praćenja i suprotstavljanja ovakvim aktivnostima.

Ravnatelja VSOA-e imenuje se, odnosno razrješuje rješenjem koje supotpisuju predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Ravnatelj VSOA-e je brigadni general Ivica Kinder na dužnosti od 10. srpnja 2015. godine.

(Podaci o sigurnosnom sustavu RH sa stranica SOA-e, VSOA-e, i Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, prosinac 2018.)

5. Vijeće za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske*

Vijeće za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske je osnovano Odlukom predsjednice Republike Hrvatske od 14. svibnja 2015. godine (NN 55/15 od 20. svibnja 2015.).

Vijeće vodi stručne rasprave o pojedinim pitanjima iz područja nacionalne odnosno domovinske sigurnosti u svrhu pripreme odgovarajućih stručnih podloga i analiza iz navedenog područja te pružanja savjeta Predsjednici Republike Hrvatske u izvršavanju Ustavom Republike Hrvatske utvrđenih dužnosti i ovlasti. Sjednice Vijeća saziva Predsjednica Republike Hrvatske na prijedlog savjetnika Predsjednice Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost. Stručne i administrativne poslove za potrebe Vijeća obavlja Kabinet za obranu i nacionalnu sigurnost Ureda predsjednice Republike Hrvatske, sukladno uputama savjetnika Predsjednice Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost.

Predsjednik Vijeća: umirovljeni general-pukovnik Mladen Markač

Članovi Vijeća:

  1. umirovljeni general zbora Pavao Miljavac,
  2. umirovljeni general-pukovnik prof.dr.sc. Krešimir Ćosić,
  3. umirovljeni general-pukovnik Josip Čuletić,
  4. umirovljeni general-pukovnik Ante Gotovina,
  5. umirovljeni general-pukovnik Marijan Mareković,
  6. umirovljeni viceadmiral Zdenko Simičić,
  7. umirovljeni general-bojnik Miljenko Filipović,
  8. umirovljeni general-bojnik Josip Štimac,
  9. umirovljeni brigadni general Ivan Pokaz,
  10. umirovljeni pukovnik Ante Šoljić,
  11. Željka Antunović,
  12. Stipe Božić,
  13. dr.sc. Vlatko Cvrtila,
  14. dr.sc. Filip Dragović,
  15. mr.sc. Gordan Kolak,
  16. Damir Vanđelić,
  17. doc.dr.sc. Stjepan Šterc,
  18. prof.dr.sc. Alemka Markotić,
  19. doc.dr.sc. Robert Mikac,
  20. Tomislav Čuljak,
  21. prof.dr.sc. Zoran Grgić i
  22. Igor Tabak.

(*Sa www stranica Ureda predsjednice Republike Hrvatske, prosinac 2018.)

6. SIGURNOSNI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE / DOMOVINSKA SIGURNOST – Pojmovnik*

Vijeće za nacionalnu sigurnost (VNS)

središnje je koordinacijsko tijelo sigurnosnog sustava RH koje razmatra i procjenjuje sigurnosne prijetnje i rizike, te donosi smjernice i zaključke o načinima zaštite i ostvarivanja interesa nacionalne sigurnosti. VNS utvrđuje Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija te na druge načine omogućuje Predsjednici RH i Vladi RH usmjeravanje rada agencije i tijela sigurnosno-obavještajnog sustava. Vijeće utvrđuje prijedlog sredstava za rad agencija i tijela sigurnosno-obavještajnog sustava, utvrđuje mjere nakon provedenih nadzora nad agencijama sigurnosno-obavještajnog sustava te odobrava međunarodnu suradnju na području nacionalne sigurnosti.

VNS čine Predsjednica RH, predsjednik Vlade RH, ministri obrane, unutarnjih poslova, vanjskih poslova i pravosuđa, savjetnik Predsjednice RH za nacionalnu sigurnost, načelnik Glavnog stožera GS OS RH, predstojnik UVNS-a, ravnatelji SOA-e i VSOA-e; u radu sudjeluje predsjednik Hrvatskog sabora, a po potrebi i druge osobe.

Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija 

tijelo je koje operativno usklađuje rad agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava, a na temelju odluka Vijeća za nacionalnu sigurnost i drugih usmjeravajućih odluka i akata. Savjet dakle provodi odluke VNS-a, daje prijedloge VNS-u te sam poduzima mjere za učinkovitost i unapređivanje rada sigurnosno-obavještajnih agencija. Savjet donosi mišljenje o sigurnosno-obavještajnoj suradnji s odgovarajućim službama i tijelima u inozemstvu. Savjet čine član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, kao predsjednik Savjeta, savjetnik Predsjednice RH za nacionalnu sigurnost, predstojnik UVNS-a i ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija. Na sjednicama Savjeta po potrebi mogu sudjelovati i druge osobe iz pravosudnih, policijskih, inspekcijskih, nadzornih i drugih tijela i institucija.

Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti 

je međuresorno tijelo nadležno za usklađivanje i koordiniranje rada sustava domovinske sigurnosti. Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti pokreće inicijative i izrađuje planove potrebne radi ostvarivanja ciljeva iz članka 5. Zakona o sustavu domovinske sigurnosti. Sastav Koordinacije određen je člankom 12. Zakona o sustavu domovinske sigurnosti.

Ured vijeća nacionalne sigurnosti (UVNS)

Obavljajući stručne i administrativne poslove za Vijeće za nacionalnu sigurnost i Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, UVNS objedinjava dostavljena izvješća i informacije sigurnosno-obavještajnih agencija, izrađuje periodična izvješća po područjima sigurnosno-obavještajnog djelovanja, te analizira i ocjenjuje sigurnosno-obavještajne podatke od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske bitne za obavljanje ustavnih i zakonskih ovlasti Predsjednice Republike i Vlade RH. Na zahtjev Predsjednice Republike i predsjednika Vlade UVNS surađuje s sigurnosno-obavještajnim agencijama u izradi strategijskih procjena i ocjena sigurnosnih pojava važnih za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

ANALITIČKA INFORMACIJA

Analitička informacija je analitički proizvod nastao prikupljanjem, procjenjivanjem i interpretacijom podataka. Analitička informacija je jedan podatak, niz ili skupina podataka s određenim značenjem koji su prikupljeni od nekog izvora (osobe ili sredstva) te kojima je na odgovarajući i pogodan način promjenjen oblik (format). Analitička informacija predstavlja činjenicu ili niz činjenica o stanju, odnosima i događajima koji postoje ili su postojali do nekog trenutka u vremenu na nekom mjestu u prostoru.

ANALITIČKA OBRADA

Analitička obrada je dio obavještajnog ciklusa u kojem se podaci obrađuju – prerađuju u analitički proizvod (razvrstavanjem, vrednovanjem, analiziranjem i povezivanjem-integracijom i tumačenjem-intepretacijom).

ANALITIČKA PROSUDBA

Analitička prosudba je analitički proizvod temeljen na raspoloživim informacijama i/ili drugim analitičkim proizvodima i rezultat je njihove obrade i donošenja zaključaka analitičara; ona mora biti odraz realne prosudbe stanja i mogućeg razvoja događaja, te je podložna preispitivanju.

STRATEGIJSKA ANALIZA

Strategijska analiza je najsloženiji analitički proizvod koji traženjem veza, uzroka i posljedica na važnim nacionalnim područjima izvodi zaključke i donosi prijedloge vezane za realizaciju težišnih (proklamiranih) ciljeva. Strategijska analiza je skup djelovanja analitičara sigurnosno-obavještajnog sustava, znanstvenih djelatnika, djelatnika državnih i javnih službi te nezavisnih stručnjaka iz područja interesa. Izrađuje se za duže vremensko razdoblje.

MJERE TAJNOG PRIKUPLJANJA PODATAKA

Mjere tajnog prikupljanja su način prikupljanja podataka kojim se na zakonom propisan način privremeno ograničavaju neka ustavna i ljudska prava i temeljne slobode građana RH. Sukladno čl. 33. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH hrvatske sigurnosno-obavještajne agencije ovlaštene su primjenjivati slijedeće mjere tajnog prikupljanja podataka:

1. tajni nadzor sadržaja komunikacija,
2. tajni nadzor podataka o telekomunikacijskom prometu,
3. tajni nadzor lokacije korisnika,
4. tajni nadzor međunarodnih telekomunikacijskih veza,
5. tajni nadzor nad poštanskim i drugim pošiljkama,
6. tajni nadzor i tehničko snimanje unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta,
7. tajno praćenje i motrenje uz svjetlosno snimanje osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima,
8. tajno praćenje i motrenje uz zvučno snimanje sadržaja komunikacija osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima,
9. tajni otkup dokumenata i predmeta.

PARLAMENTARNI NADZOR

Parlamentarni nadzor je uobičajeni oblik nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih agencija u demokratskim zemljama. U RH parlamentarni nadzor provodi Hrvatski sabor neposredno i putem Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, te Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (čl. 103. – 105. zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH).

GRAĐANSKI NADZOR

Nadzor koji provode predstavnici građana, bave se praćenjem i nadzorom zakonitosti rada i primjene mjera tajnog prikupljanja podataka, te utvrđivanjem osnovanosti predstavki koje im dostave građani. U RH je za građanski nadzor zaduženo Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija koje broji 6 članova koje imenuje Hrvatski sabor. Djelokrug njihova rada i nadležnost definirani su čl. 110. – 114. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH.

(*Pojmovnik je sa www stranica Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost)

7. ZAKON O SUSTAVU DOMOVINSKE SIGURNOSTI

NN 108/2017 od 8.11.2017.

DIO PRVI
TEMELJNE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom, radi sustavnog upravljanja sigurnosnim rizicima od važnosti za nacionalnu sigurnost i djelovanja u krizama, uspostavlja sustav domovinske sigurnosti.

(2) Ovim se Zakonom uređuje koordinirano djelovanje tijela sustava domovinske sigurnosti te provedba aktivnosti i zadaća iz nadležnosti tijela sustava domovinske sigurnosti koje proizlaze iz ovoga Zakona, a odnose se na upravljanje sigurnosnim rizicima i djelovanje u krizama.

Odnos prema drugim propisima

Članak 2.

Ovim se Zakonom ne mijenjaju nadležnosti tijela iz sustava domovinske sigurnosti koje proizlaze iz zakona kojima su ta tijela osnovana, kao i nadležnosti koje proizlaze iz drugih zakona i podzakonskih akata.

Pojmovi

Članak 3.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1) »sustav domovinske sigurnosti« znači sustav koji čine resursi unutarnjih poslova, obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, civilne zaštite, vatrogastva, službe vanjskih poslova te drugih tijela koja organizirano i koordinirano obavljaju poslove i zadaće prepoznavanja, procjene, smanjenja i/ili uklanjanja sigurnosnih rizika od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske

2) »kriza« znači događaj ili stanje koje ugrožava nacionalnu sigurnost, zdravlje i život građana, znatno narušava okoliš ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, a odgovor na takav događaj ili stanje zahtijeva koordiniranu akciju više državnih tijela te usklađenu primjenu mjera iz nadležnosti tih tijela

3) »rizik« je mogućnost ili potencijal nastanka negativnih posljedica za nacionalnu sigurnost, a određuje se na temelju procjene vjerojatnosti nastanka štetnog događaja i mogućih štetnih posljedica

4) »prijetnja« je događaj, proces ili djelovanje kojim se može ili namjerava ugroziti nacionalnu sigurnost i onemogućiti ili otežati ostvarivanje ciljeva definiranih strategijom nacionalne sigurnosti.

Rodna neutralnost izraza

Članak 4.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Svrha Zakona

Članak 5.

Svrha ovoga Zakona je:

1. osigurati racionalnu i učinkovitu, koordiniranu uporabu postojećih resursa radi smanjivanja ili uklanjanja sigurnosnih rizika od važnosti za nacionalnu sigurnost

2. ojačati funkciju upravljanja u izvanrednim i kriznim stanjima koja su rizik za nacionalnu sigurnost, uključujući i krizna stanja upravljana na razini Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora i/ili Europske unije

3. omogućiti sustavan, usklađen razvitak sposobnosti tijela iz sustava domovinske sigurnosti

4. osigurati izradu strateških dokumenata od važnosti za nacionalnu sigurnost, nadzor njihove provedbe te njihovo periodično ili aktualnim uvjetima sigurnosnog okruženja primjereno usklađivanje

5. osigurati jedinstvenu metodologiju praćenja rizika i prijetnji nacionalnoj sigurnosti te određivanja prioriteta u njihovu tretiranju

6. osigurati usklađenu provedbu propisa kojima se određuju mjere i postupci sigurnosne zaštite od važnosti za nacionalnu sigurnost, a osobito zaštite kritičnih infrastruktura

7. omogućiti primjeren doprinos javnog i privatnog sektora te civilnog društva u zaštiti i jačanju nacionalne sigurnosti na svim razinama države i društva.

DIO DRUGI
SASTAV, ZADAĆE SUSTAVA DOMOVINSKE SIGURNOSTI I UPRAVLJANJE SUSTAVOM DOMOVINSKE SIGURNOSTI

Sastav sustava domovinske sigurnosti

Članak 6.

Sustav domovinske sigurnosti čine:

1. središnja tijela državne uprave nadležna za unutarnje poslove, obranu, vanjske poslove, civilnu zaštitu, zaštitu okoliša, zdravstvo, financije i pravosuđe, uključujući i tijela iz njihova djelokruga te tijela sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske

2. središnja tijela državne uprave koja u svojem djelokrugu imaju kritične infrastrukture, uključujući i tijela iz njihova djelokruga koja sudjeluju ili mogu sudjelovati u aktivnostima procesa upravljanja sigurnosnim rizicima

3. druga središnja tijela državne uprave.

Druga tijela sustava domovinske sigurnosti

Članak 7.

(1) U okviru sustava domovinske sigurnosti mogu biti angažirane pravne osobe posebno važne za obranu, za zaštitu i spašavanje (Hrvatska vatrogasna zajednica, Hrvatski crveni križ, Hrvatska gorska služba spašavanja i dr.), udruge proizašle iz Domovinskoga rata, udruge građana, kao i druge pravne osobe koje zbog svojih sposobnosti mogu biti potpora sustavu domovinske sigurnosti u provedbi aktivnosti i zadaća upravljanja sigurnosnim rizicima i u kriznim situacijama od važnosti za nacionalnu sigurnost.

(2) U okviru sustava domovinske sigurnosti mogu biti angažirane i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(3) Odluku o angažiranju pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske.

(4) Kriteriji i uvjeti angažiranja pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka uredit će se uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Vijeće za nacionalnu sigurnost

Članak 8.

(1) Vijeće za nacionalnu sigurnost je središnje tijelo sustava domovinske sigurnosti.

(2) Sastav Vijeća za nacionalnu sigurnost propisan je zakonom kojim se uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

(3) Vijeće za nacionalnu sigurnost razmatra i procjenjuje sigurnosne prijetnje i rizike, pitanja iz djelokruga središnjih tijela državne uprave i drugih državnih tijela koja se odnose na nacionalnu sigurnost te donosi smjernice, odluke i zaključke o načinima zaštite i ostvarivanja interesa nacionalne sigurnosti koji se odnose i na sustav domovinske sigurnosti.

(4) Vijeće za nacionalnu sigurnost odobrava planove rada i razvoja sustava domovinske sigurnosti.

Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti

Članak 9.

(1) Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti je međuresorno tijelo nadležno za usklađivanje i koordiniranje rada sustava domovinske sigurnosti.

(2) Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti pokreće inicijative i izrađuje planove potrebne radi ostvarivanja ciljeva iz članka 5. ovoga Zakona.

(3) Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti:

1. izrađuje godišnje planove rada i razvoja sustava domovinske sigurnosti koje dostavlja na odobrenje Vijeću za nacionalnu sigurnost i poduzima mjere radi njihove provedbe

2. usklađuje provedbu smjernica, odluka i zaključaka Vijeća za nacionalnu sigurnost u okviru svoje nadležnosti u području upravljanja sigurnosnim rizicima te prevencije i upravljanja u krizama

3. pokreće i koordinira izradu Strategije nacionalne sigurnosti, ili njezino ažuriranje, u skladu s promjenama sigurnosnog okruženja te predlaže Vladi Republike Hrvatske nositelja izrade i usmjerava njegov rad

4. razmatra izvješća o stanju sigurnosnih prijetnji i rizika koja izrađuju nadležna državna tijela te koordinira izradu procjene nacionalnih sigurnosnih rizika

5. razmatra provedbu strateških i planskih dokumenata koji imaju utjecaj na sustav domovinske sigurnosti te daje preporuke državnim tijelima o pitanjima razvitka sposobnosti

6. razmatra prijedloge provedbenih dokumenata u definiranju, procjeni i tretiranju sigurnosnih rizika i usklađuje njihovu provedbu

7. razmatra planove razvitka sposobnosti odgovora na krize u tijelima sustava domovinske sigurnosti i međusobno ih usklađuje

8. organizira i sudjeluje u provedbi vježbi odgovora na krize koje se planiraju na razini Vlade Republike Hrvatske

9. daje nadležnim državnim tijelima preporuke za usklađivanje nacionalnih procedura i propisa s procedurama odgovora na krize Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora i Europske unije

10. na godišnjoj razini ili prema potrebi, predlaže Vijeću za nacionalnu sigurnost raspravu o sigurnosnim prijetnjama i procjeni nacionalnih sigurnosnih rizika te poduzimanje mjera za njihovo tretiranje

11. predlaže Vladi Republike Hrvatske donošenje odluke o angažiranju pravnih osoba iz članka 7. ovoga Zakona u aktivnostima i zadaćama upravljanja sigurnosnim rizicima

12. donosi odluku o izradi standardnih operativnih procedura i planova koji se odnose na upravljanje registriranim sigurnosnim rizicima od važnosti za nacionalnu sigurnost i na upravljanje u krizama.

Način odgovora na krize

Članak 10.

(1) Tijela iz sustava domovinske sigurnosti dostavljaju Koordinaciji za sustav domovinske sigurnosti informacije iz svojega djelokruga koje su relevantne kao indikatori pojave ili rasta sigurnosne prijetnje ili nastanka krize koja može biti rizik za nacionalnu sigurnost.

(2) U slučaju postupno nastupajuće ili iznenadne krize, koja predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost, Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti predlaže Vladi Republike Hrvatske proglašenje krize, formiranje stožera za upravljanje krizom i način odgovora na krizu.

Angažiranje Oružanih snaga Republike Hrvatske

Članak 11.

U slučaju potrebe angažiranja Oružanih snaga Republike Hrvatske u odgovoru na krize, u skladu s odredbama ovoga Zakona, odluka se donosi na način propisan zakonom kojim se uređuje obrana.

Sastav Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti

Članak 12.

(1) Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti čine:

  • potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za nacionalnu sigurnost, kao predsjednik Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti;
    savjetnik predsjednika Republike Hrvatske zadužen za nacionalnu sigurnost;
    čelnici središnjih tijela državne uprave nadležnih za unutarnje poslove, obranu, vanjske poslove, hrvatske branitelje, civilnu zaštitu, zaštitu okoliša, financije, pravosuđe, zdravstvo, more, promet i infrastrukturu;
    načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske;
    glavni ravnatelj policije;
    glavni vatrogasni zapovjednik;
    predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost;
    ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije,
    ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije i
    ravnatelj Zavoda za sigurnost informacijskih sustava.

(2) U sastav Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti mogu, po potrebi, biti uključeni i čelnici središnjih tijela državne uprave iz članka 6. točaka 2. i 3. ovoga Zakona.

Rad Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti

Članak 13.

(1) Za potrebe provedbe pojedinih odluka ili zadaća Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti može organizirati radne skupine i odrediti tijelo iz sustava domovinske sigurnosti koje će usmjeravati rad skupine.

(2) Sjednice Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti održavaju se jedanput u tri mjeseca, a po potrebi i češće.

(3) Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti o zaključcima sa sjednice Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti izvješćuje predsjednika Republike Hrvatske, predsjednika Vlade Republike Hrvatske i predsjednika Hrvatskoga sabora, a jedanput godišnje dostavlja im izvješće o radu.

(4) Organizacijska i administrativna pitanja funkcioniranja Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti uređuju se Poslovnikom o radu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti.

Sjednice Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti

Članak 14.

(1) Sjednice Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti saziva i pitanja o kojima će se raspravljati i odlučivati utvrđuje predsjednik Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti.

(2) Sjednicom predsjeda predsjednik Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, a u slučaju njegove odsutnosti jedan od članova Koordinacije kojega on odredi.

(3) Pitanja o kojima će se raspravljati na sjednici mogu predložiti i članovi Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti.

(4) Na sjednici Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti mogu po potrebi i na poziv predsjednika Koordinacije sudjelovati i predstavnici drugih tijela nadležnih za područja o kojima se raspravlja.

Članak 15.

Iznimno od članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, sjednicu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti može sazvati predsjednik Vlade Republike Hrvatske, koji tada i predsjeda sjednicom.

Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost

Članak 16.

(1) Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost pruža administrativnu potporu radu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti.

(2) U vezi s potporom iz stavka 1. ovoga članka Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost pribavlja potrebne podatke od tijela nadležnih za pojedina područja od interesa za rad Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti.

Članak 17.

Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost sudjeluje u izradi strateških dokumenata iz područja nacionalne sigurnosti i sustava domovinske sigurnosti, kao i u izradi procjene nacionalnih sigurnosnih rizika i određivanju prioriteta u njihovu tretiranju te u vezi s tim surađuje i daje potporu nadležnim državnim tijelima, osobito onima čije su obveze određene zakonom kojim se uređuje sigurnosna zaštita kritičnih infrastruktura.

DIO TREĆI

FINANCIRANJE

Članak 18.

(1) Sredstva za provedbu ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

(2) U slučajevima krize, ako sredstva proračunske zalihe u maksimalnom iznosu od 0,50 posto planiranih proračunskih prihoda bez primitaka propisana zakonom kojim se uređuje proračun nisu dostatna, moguće je izvršiti preraspodjelu sredstava u državnom proračunu Republike Hrvatske na proračunskim stavkama kod proračunskih korisnika ili između proračunskih korisnika i kod izvanproračunskih korisnika.

(3) Preraspodjela sredstava iz stavka 2. ovoga članka može se izvršiti u iznosu većem od propisanoga zakonom kojim se uređuje proračun, kao i na proračunskim stavkama naknadno utvrđenih aktivnosti i projekata za koje se sredstva osiguravaju.

(4) Vlada Republike Hrvatske na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za financije donosi odluku o preraspodjeli sredstava iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Vlada Republike Hrvatske o preraspodjelama sredstava iz stavka 2. ovoga članka izvještava Hrvatski sabor u polugodišnjem i godišnjem izvještaju o izvršenju državnog proračuna Republike Hrvatske.

DIO ČETVRTI

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Plan standardnih operativnih procedura

Članak 19.

Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti dinamički plan izrade standardnih operativnih procedura i planova koji se odnose na upravljanje registriranim sigurnosnim rizicima od važnosti za nacionalnu sigurnost i na upravljanje u krizama iz članka 9. stavka 3. točke 12. ovoga Zakona.

Uredba o kriterijima i uvjetima angažiranja pravnih osoba

Članak 20.

Vlada Republike Hrvatske će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti uredbu o kriterijima i uvjetima angažiranja pravnih osoba iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona u provedbi aktivnosti i zadaća u okviru sustava domovinske sigurnosti.

Poslovnik o radu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti

Članak 21.

Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Poslovnik o radu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti iz članka 13. stavka 4. ovoga Zakona.

Stupanje na snagu

Članak 22.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. (16.11.2017., op.prir.)

8. IZ ZAKLJUČKA STRATEGIJE NACIONALNE SIGURNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Strategiju nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske Hrvatski sabor donio je na sjednici 14. srpnja 2017. godine (“Narodne novina”73/17 od 26. srpnja 2017. godine).

Strategija nacionalne sigurnosti, polazeći od najviših vrednota ustavnog poretka, geostrateškog i geopolitičkog položaja Republike Hrvatske, nacionalnih interesa i ocjene sigurnosnih prijetnji, rizika i izazova s kojima se Republika Hrvatska suočava i s kojima se može susresti u sagledivoj budućnosti, postavlja strateške ciljeve.

Strategijom nacionalne sigurnosti opisani su instrumenti i mehanizmi koji stoje na raspolaganju Republici Hrvatskoj za razvoj, zaštitu i ostvarivanje nacionalnih interesa, samostalno i u suradnji sa saveznicima i partnerima u područjima zajedničkog interesa.

Procjena prijetnji pokazuje kako je vjerojatnost klasične vojne prijetnje koja bi ugrožavala nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske niska. Rizici za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske prepoznaju se na različite načine u organiziranom i gospodarskom kriminalu, korupciji, nezakonitim prelascima državne granice, terorizmu, nasilničkom ponašanju i ekstremizmu, klimatskim promjenama, narušavanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, prirodnim i ljudskim djelovanjem izazvanim nesrećama i katastrofama, ugrožavanju kritičnih infrastruktura i nepovoljnom demografskom trendu.

Istodobno, brojni izazovi za Republiku Hrvatsku pružaju prilike za ostvarivanje i zaštitu nacionalnih interesa i ispunjavanje strateških ciljeva te daju mogućnosti za uravnotežen i održiv razvoj države i društva.

To će se ponajprije ostvariti sustavom domovinske sigurnosti kojim će se oživotvoriti partnerstvo za sigurnost na načelima poštovanja ljudskih prava i sloboda, transparentnosti, solidarnosti, tolerancije i dijaloga.

Republika Hrvatska razvijat će suvremen, sveobuhvatan, racionalan i učinkovit sustav domovinske sigurnosti.

Takvi se rezultati teško mogu postići isključivo djelovanjem državnih tijela i institucija zaduženih i odgovornih za nacionalnu sigurnost bez razumijevanja, potpore i djelovanja široke javnosti, te bez stalnoga parlamentarnog, stručnog i građanskog nadzora.

Kako bi se ova Strategija uspješno provodila i ostvarivala, obveza je svih državnih tijela donijeti strateške i druge dokumente koji će u okvirima svojih nadležnosti određivati konkretne ciljeve, mjere, postupke i sposobnosti zaštite nacionalne sigurnosti. … To se može ostvariti povećavanjem odgovornosti svih dionika nacionalne sigurnosti u neprekidnom procjenjivanju prijetnji i rizika u svojem području djelovanja, planiranju i provedbi potrebnih radnji i aktivnosti u njihovu upravljanju i odvraćanju, kao i usklađenom i racionalnom korištenju svih raspoloživih resursa.

Provedbom ove Strategije omogućit će se ostvarivanje vizije demokratske, sigurne, prosperitetne, utjecajne i ugledne države sa slobodnim i sigurnim građanima te zaštićenim nacionalnim identitetom.

9. STRATEŠKI PREGLED OBRANE (izvadci)

Strateški pregled obrane kao kao temeljni dokument u području obrane koji predstavlja završno izvješće o provedenom procesu preispitivanja usklađenosti strateških koncepata te dostignutih i planiranih obrambenih sposobnosti s obrambenim potrebama koje proizlaze iz realnosti strateškog i sigurnosnog okružja donijela je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 10. svibnja 2018. godine. Strateški pregled obrane objavljen je u “Narodnim novinama” 43/18 od 11. svibnja 2018. godine.

Zaključak

Složenost i nepredvidljivost strateškog okružja, brza tranzicija prijetnji u obliku, opsegu i intenzitetu, pojava novih netradicionalnih prijetnji te tehnološki i društveni trendovi u značajnoj mjeri povećavaju spektar sposobnosti koje Oružane snage Republike Hrvatske trebaju razviti za provedbu misija i zadaća – od povećane vatrene moći i mobilnosti manevarskih snaga sposobnih za sudjelovanje u združenim operacijama visokog intenziteta pa do sposobnosti zajedničkog djelovanja u međuresornom i međunarodnom te tehnološki zahtjevnom okružju.

Republika Hrvatska će nastaviti pridonositi kolektivnoj obrani, kriznom upravljanju i kooperativnoj sigurnosti NATO-a te sudjelovati u jačanju Zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije, pridonoseći strateškom partnerstvu i komplementarnosti NATO-a i Europske unije. Uz daljnje jačanje višegodišnje uspješne suradnje sa strateškim partnerima, osnažit će se mehanizmi regionalne obrambene suradnje sa zemljama srednje i jugoistočne Europe. Razvoj sposobnosti temeljit će se na načelima integriranosti i prilagodljivosti Oružanih snaga Republike Hrvatske, uvezujući njihovo djelovanje s drugim sudionicima u sustavu domovinske sigurnosti.

U kratkoročnom razdoblju, uz razvoj i održavanje ključnih obrambenih sposobnosti te nabavu višenamjenskoga borbenog aviona, osigurat će se i uvođenje novih i poboljšanje postojećih sposobnosti poput strateškog izviđanja, prikupljanja i obrade informacija, strateškog komuniciranja, kao i sposobnosti iz kibernetičke domene.

Pripadnici Hrvatske vojske i državni službenici i namještenici Ministarstva obrane zbog svojih su kompetencija, osobnog integriteta i domoljublja najveća vrijednost i jamstvo provedbe postavljenih zadaća. Stoga će naročita pažnja i napori biti usmjereni na podizanje društvenog ugleda vojnog poziva, profesionalnog razvoja i poboljšanja uvjeta života i rada vojnika, dočasnika i časnika, državnih službenika i namještenika.

Republika Hrvatska će, sljedeći zaključke NATO Summita u Walesu (2014.), nastaviti s kontinuiranim povećanjem izdvajanja za potrebe obrane u apsolutnom iznosu kako bi se obrambeni proračun, uvažavajući fiskalne i ekonomske mogućnosti Republike Hrvatske, postupno približio ciljanom iznosu od 2% BDP-a te da 20% obrambenog proračuna bude usmjereno na troškove opremanja i modernizacije, čime će se osigurati daljnji rast obrambenih sposobnosti. U Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2017. godinu, prvi put nakon višegodišnjeg smanjivanja, povećani su izdaci za obranu, a povećanje se nastavlja i u 2018. godini i projekcijama za 2019. i 2020. godinu.

Unatoč tome, promjena strukture troškova ostaje jedan od ključnih izazova u srednjoročnom razdoblju kao preduvjet dostizanja planiranih obrambenih sposobnosti i uravnoteženog razvoja obrambenog resora.

2.2. Misije i zadaće Oružanih snaga Republike Hrvatske

Hrvatska vojska je glavni nositelj obrane Republike Hrvatske. Ona se ustrojava, razvija i uporabljuje u svrhu provedbe misija i zadaća definiranih Ustavom Republike Hrvatske i pobliže objašnjenih Strategijom nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

Misije Oružanih snaga Republike Hrvatske su sljedeće:

1. Obrana Republike Hrvatske i saveznika

Obrana suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske primarna je misija Hrvatske vojske. U njezinoj provedbi oslanjamo se na sposobnosti svojih oružanih snaga i drugih državnih tijela, kao i na sposobnosti NATO saveznika.

Oružane snage se konceptualno osmišljavaju, ustrojavaju i oblikuju kako bi vlastitim snagama, kroz integrirani nacionalni odgovor, ili uz pomoć saveznika mogle odvratiti, zaustaviti i odbaciti oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku.

Sudjelovanje u savezničkim mjerama strateškog odvraćanja i kolektivne obrane Republika Hrvatska provodi deklariranim i drugim snagama, u skladu s odredbama Sjevernoatlantskog ugovora.

Razina ambicije

Oružane snage bit će sposobne na vrijeme prepoznati prijetnju i provesti pravodobne pripreme, vlastitim snagama usporiti i zaustaviti snage agresora iz minimalno dva geografski odvojena pravca djelovanja, osigurati pravodobno narastanje vlastitih snaga te istodobno prihvatiti, uvesti i angažirati savezničke snage i sposobnosti za zajedničko djelovanje.

U mjerama strateškog odvraćanja i obrane Saveznika, Republika Hrvatska sudjelovat će prioritetno deklariranim postrojbama čije su sposobnosti i razina spremnosti dogovoreni u okviru NATO-ova procesa obrambenog planiranja, a u slučaju potrebe i drugim raspoloživim snagama.

Hrvatska vojska će izgrađivati i održavati sposobnosti nadzora i zaštite suvereniteta našega morskog i zračnog prostora u suradnji s drugim nadležnim državnim tijelima i Saveznicima.

2. Doprinos međunarodnoj sigurnosti

Oružane snage, u suradnji sa Saveznicima i partnerima, aktivno će pridonositi stabilnosti međunarodnog okružja sudjelovanjem u misijama i operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, inicijativama izgradnje obrambenih kapaciteta partnerskih zemalja, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, primarno pod vodstvom NATO-a i Europske unije. Na taj će se način istodobno unaprjeđivati cijeli spektar vlastitih sposobnosti za provedbu drugih misija i zadaća.

U procesu strukturiranja snaga koje se pripremaju i upućuju u te operacije i aktivnosti, poseban naglasak stavljat će se na one sastavnice i stožerno osoblje čije specifične i visokovrijedne sposobnosti čine naš doprinos vidljivijim i cjenjenijim u međunarodnom okružju.

Sudjelovanjem u operacijama i misijama, djelujući u okviru međunarodnih organizacija kojih je član te kroz instrumente obrambene diplomacije Republika Hrvatska gradi međunarodni utjecaj, ostvaruje čvrste savezničke i partnerske veze te stvara mogućnost utjecaja na oblikovanje politika međunarodnih organizacija u područjima od hrvatskoga nacionalnog interesa.

Razina ambicije

Oružane snage bit će sposobne u misije i operacije potpore miru, operacije odgovora na krize ili druge međunarodne aktivnosti uputiti snage do veličine borbene skupine temeljene na mehaniziranoj bojni, na rotacijskoj osnovi.

Struktura Oružanih snaga oblikovat će se na način da će 50% ukupnih kopnenih snaga biti strukturirano, obučeno i opremljeno za sudjelovanje u operacijama potpore miru i odgovora na krize, a 10% snaga održivo u tim aktivnostima.

Doprinos zrakoplovnim, za sada ponajprije helikopterskim, i mornaričkim snagama procjenjivat će se posebno za svaku situaciju, s naglaskom na snagama koje se razvijaju u kontekstu NATO ciljeva sposobnosti. Pri tome će 40% zračnih snaga biti razmjestivo, a 8% održivo u operacijama.

Doprinos operacijama i misijama Europske unije te sudjelovanje u Borbenim skupinama Europske unije usklađivat će se, s obzirom na politiku jedinstvenog kompleta snaga, s onima u NATO vođenim operacijama i misijama te obvezama u kontekstu sudjelovanja u NATO strukturi snaga, a kretat će se od manjih borbenih modula do doprinosa temeljenog na mehaniziranoj satniji. Ovakav maksimalni doprinos angažirat će se u pravilu svaku četvrtu godinu. U idućem razdoblju povećat će se doprinos operacijama Europske unije.

Doprinos Republike Hrvatske u misijama Ujedinjenih naroda na dužnostima u UN stožerima i promatračkim pozicijama ostat će načelno na sadašnjoj razini.

3. Potpora civilnim institucijama

Hrvatska vojska pruža potporu civilnim institucijama u zaštiti prava i interesa Republike Hrvatske na moru, gašenju požara otvorenog prostora, u poplavama, traganju i spašavanju na kopnu i moru, medicinskom prevoženju, kao i u drugim situacijama u kojima civilne sposobnosti nisu dostatne, na način primjeren vrsti i razini ugroze i okolnostima u kojima se aktivnosti provode. Djelovanje Oružanih snaga u međuresornom odgovoru na nedavnu »migrantsku krizu« pokazalo je da su njihove sposobnosti brzo raspoložive i višestruko upotrebljive i izvan tradicionalnih zadaća.

Korištenje sposobnosti Hrvatske vojske u potpori civilnim institucijama i djelovanje u sinergiji s drugim resorima potvrđuje se kao potrebna, visoko vrijedna i društveno poželjna zadaća te kao jedan od racionalnih i učinkovitih oblika korištenja državnih resursa u slučajevima prirodnih nesreća, epidemija, narušavanja energetske i kibernetičke sigurnosti, ugrožavanja prirodnog okoliša, tehnoloških katastrofa, ali i drugih brzorastućih kriza, terorističkih napada, uporabe oružja masovnog uništenja i hibridnih prijetnji.

Zato će Oružane snage razvijati i određene specifične, specijalizirane sposobnosti za potporu civilnim strukturama koje će u najvećoj mogućoj mjeri biti komplementarne konvencionalnim vojnim sposobnostima te za koje analize pokažu opravdanost da ih je, na dulji ili kraći rok, optimalno organizirati unutar vojne organizacije. Postrojbe, odnosno namjenski organizirane snage Hrvatske vojske za te se sposobnosti namjenski obučavaju i opremaju specifičnom opremom.

Razina ambicije

Oružane snage će razviti potrebnu sposobnost kroz organske postrojbe kojima je provedba potpore civilnim institucijama temeljna zadaća (eskadrila protupožarnih zrakoplova, Obalna straža Republike Hrvatske) ili dopunska zadaća (logističke i zdravstvene postrojbe Zapovjedništva za potporu, sposobnost traganja i spašavanja Zapovjedništva specijalnih snaga) odnosno formiranjem namjenski organiziranih snaga težišno iz sastava Hrvatske kopnene vojske (inženjerijske, djelovanje nuklearno-biološko-kemijske postrojbe).

Organizacija, sustav obuke i standardi opremanja specifičnom opremom prilagodit će se potrebama provedbe ove misije.

Sposobnosti Oružanih snaga razvijene za potporu civilnim vlastima i stanovništvu moći će se koristiti i u međunarodnim humanitarnim operacijama.

2.3. Obrambene sposobnosti, stanje i perspektiva razvoja

Oružane snage glavni su instrument obrane Republike Hrvatske.

Kako bi bile u mogućnosti pravovremeno i primjereno odgovoriti na prijetnje, izazove i rizike promjenjivoga sigurnosnog okružja, oružane snage se trebaju oblikovati kao višenamjenske, fleksibilne i modularne kako bi se omogućila brza reakcija i olakšala njihova integracija s ostalim elementima državne moći.

Budući da provedba misija Oružanih snaga podrazumijeva i širi, međunarodni odgovor, ona se mora razvijati, organizirati, opremati, pripremati i uvježbavati za djelovanje zajedno sa Saveznicima na teritoriju Republike Hrvatske, ali i izvan njega.

Pritom sposobnosti, čiji budući razvoj proizlazi prioritetno iz nacionalnih potreba Republike Hrvatske, moraju biti optimalno, u smislu resursa i vremenski, usklađene sa sposobnostima kojima Republika Hrvatska pridonosi u okviru sustava kolektivne obrane, čineći zajednički, međusobno upotpunjujući paket.

Razvoj sposobnosti koje su, kao nacionalna obveza, dogovorene sa Saveznicima u kontekstu NATO-ova procesa obrambenog planiranja (paket NATO ciljeva sposobnosti 2017.) imat će naglašenu važnost. Na taj se način s jedne strane izravno pokazuje posvećenost sposobnostima Saveza, a s druge se osigurava interoperabilnost Oružanih snaga sa snagama Saveznika.

Grane Hrvatske vojske ostaju nositelji održavanja sposobnosti, a uporaba vojnih sposobnosti temelji se na njihovu združivanju kroz vojno obrazovanje, obuku, vježbe i doktrinarna rješenja. Hrvatska vojska združivat će sposobnosti granskih i funkcionalnih sastavnica s ciljem postizanja sinergijskog učinka u odgovoru na strateške izazove.

Kroz vježbe i eksperimentalne metode usvajat će se doktrinarne postavke združenog djelovanja te ispitivati njihova validnost i unaprjeđivati postojeća rješenja.

Ustanovljena je potreba redefiniranja teritorijalnog razmještaja Hrvatske vojske kako bi se osigurala vojna prisutnost u skladu sa specifičnostima zemljopisnog položaja i sigurnosnim izazovima, ravnomjeran razvoj nacionalnih obrambenih sposobnosti i pospješila brzina njihove uporabe. Istodobno će se kroz ovaj proces dati potpora kvalitetnijem obiteljskom životu i oživljavanju hrvatskih krajeva u kojima je vojska bila tradicionalno prisutna.

2.4. Razvoj obrane u modernome hrvatskom društvu

Domovinski rat je potvrdio ključnu ulogu ljudske dimenzije Hrvatske vojske koja se i danas prepoznaje u domoljublju, požrtvovnosti, profesionalnosti i inovativnosti njezinih pripadnika.

Nastavit će se davati prioritet promicanju vojnog poziva i vrijednosti Domovinskog rata, povećanju standarda života, rada i obuke pripadnika Hrvatske vojske te definiranju novih ili prilagodbi postojećih modela koji podupiru te ciljeve.

Sustav upravljanja ljudskim potencijalima će se iz administrativne funkcije pretvoriti u upravljačku domenu, koja će usklađivati i razvijati kompetencije osoblja sa zahtjevima radnog okružja, otvoriti perspektivu osobnog razvoja osoblja te unaprijediti skrb o pravima i interesima pripadnika.

Ministarstvo obrane potvrdit će se kao poželjan poslodavac na tržištu rada uvođenjem sustavnih mjera u kojem će svaki pojedinac prepoznati perspektivu osobnog razvoja.

U predstojećem srednjoročnom razdoblju uspostavit će se institucionalno uravnotežen i učinkovit te dugoročno održiv sustav upravljanja ljudskim potencijalima koji će biti u potpori izgradnje sposobnosti Hrvatske vojske, kvalitativnog rasta te dobrobiti pojedinca i obrambenog resora u cjelini. Temelj novouspostavljenog sustava bit će transparentnost koja će osoblju osigurati jasne informacije u smislu njihova statusa i perspektive, promovirajući kvalitetu.

Uz ostalo, novi sustav podrazumijeva uspostavu odgovarajuće strukture dodataka na plaću i poticajnih mjera koje će biti u funkciji poticanja radne izvrsnosti i preuzimanja više razine odgovornosti. Uvažavat će se i odgovarajuće vrednovati posebnost i zahtjevnost pojedinih dužnosti, poteškoće koje proizlaze iz obnašanja službe te razvijati ciljani programi u potpori dobrobiti i kvaliteti obiteljskog života pripadnika Hrvatske vojske. Pripadnicima Hrvatske vojske raspoređenima na službu izvan mjesta prebivališta, uključujući i prvozaposlene časnike, omogućit će se naknada za stanovanje, u skladu s propisima.

Uspostavit će se odgovarajući institucionalni sustav priznavanja vrijednosti vojne službe kao posebnog i visoko vrijednog doprinosa društvenoj zajednici s ciljem jačanja društvenog položaja pripadnika vojne organizacije. Ugovorom o vojničkoj službi omogućit će se zaposlenje na neodređeno vrijeme toj kategoriji vojnih osoba te se time postiže sigurnost zaposlenja i mogućnost životnog i financijskog planiranja uz sva prava koja rad na neodređeno vrijeme nosi.

Sustav tranzicije oblikovat će se težišno tako da izdvojeno osoblje ostaje u funkciji dobrobiti društva i nakon izlaska iz vojne organizacije. …

S obzirom na ulogu obrambenog resora u sustavu domovinske sigurnosti, specifičan prioritet sustava upravljanja ljudskim potencijalima bit će razvoj civilne ekspertize u području obrane, koji podrazumijeva uspostavu posebnih modela profesionalnog razvoja i izobrazbe civilnog osoblja te motivirajući sustav napredovanja.

Važni pomaci učinit će se i u smjeru razvoja i održavanja i pomlađivanja pričuvne sastavnice, uključujući ugovornu pričuvu.

Uz već dostignute visoke standarde ravnopravnosti, uložit će se dodatni napori na suzbijanju svih oblika diskriminacije te promociji i potpori pripadnicama Hrvatske vojske u preuzimanju dužnosti viših razina odgovornosti, uključujući dužnosti u inozemstvu.

hgz-site-adminNacionalna sigurnost