Na svečanosti obilježavanja 7. studenoga – Dana Hrvatskog generalskog zbora predsjednik Hrvatskog generalskog zbora general Marinko Krešić održano je uvodno izlaganje koje donosimo u cjelosti:

Poštovani članovi obitelji naših poginulih i umrlih suboraca i članova, poštovani Ivane Bobetko, gospođo Zadro, gospođo Morić, gospođo Čuletić i gospođo Bišćan, posebna nam je čast da ste danas s nama i znajte da će ova naša kuća uvijek biti i vaša i da ste ovdje uvijek dobrodošli !

Poštovani gosti, dame i gospodo, dragi prijatelji.

Sve vas srdačno pozdravljam u prigodi 17. godišnjice obilježavanja Dana Hrvatskog generalskog zbora, te vam zahvaljujem što ste svojom nazočnošću uveličali našu svečanost.

Okolnosti nastanka hrvatskog generalskog zbora, odnosno njegove preteče društva domovinskog ponosa i časti „Viribus unitis“, vezane su za poznata zbivanja koja su početkom 21. stoljeća obilježila društvenu i političku scenu mlade i tek iz rata izašle hrvatske države.

Nepunih pet godina nakon završetka pobjedonosnog i veličanstvenog  domovinskog rata,  došlo je nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora 2000. godine i do političkog zaokreta prema temeljnim vrijednostima domovinskog rata i hrvatskim braniteljima kao nositeljima tih društvenih vrijednosti. Kontinuirano se propitivao karakter domovinskog rata,  a u kontekstu takozvanog „dogovora u Karađorđevu“ otvoreno se dovodila u pitanje potreba njegovog vođenja. Hrvatska vlast na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom optuživala se za navodnu podjelu BiH, a Hrvatska vojska za agresiju. 

Počela je, kako su to nazvali politika detuđmanizacije,  koja je dobila svoju službenu dimenziju na nacionalnoj razini, a kao proces  je po svom sadržaju, metodama i načinu vođenja imala rukopis tmurnih i olovnih vremena iz kojih je samostalna i slobodna Hrvatska tek izašla. 

Sve je to pratila i neviđena kadrovska čistka u Oružanim snagama i Ministarstvu obrane, poglavito visokih časnika, zapovjednika, generala i admirala pobjedničke hrvatske vojske.

U takvim društvenim i političkim okolnostima skupina generala podigla je svoj glas, te se 28. rujna 2000. godine obratila javnosti otvorenim pismom, upozoravajući na  neprihvatljivost  tih i takvih politika koje negiraju vrijednosti domovinskog rata. Pismo su potpisali slijedeći generali i ratni zapovjednici Hrvatske vojske: Janko Bobetko, Davor Domazet Lošo, Ivan Čermak, Ivan Basarac, Krešimir Ćosić, Ante Gotovina, Damir Krstičević, Ivan Kapular, Mirko Norac, Miljenko Filipović, Ivan Korade i Nojko Marinović.

Kao odgovor na taj javni istup, predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić ekspresno je donio odluku o umirovljenju djelatnih generala i admirala koji su potpisali ovo otvoreno pismo.

Nepuna tri mjeseca kasnije umirovljeni generali i admirali utemeljili su,  na osnivačkoj skupštini održanoj 14. prosinca 2000. godine, nevladinu organizaciju pod nazivom: Društvo domovinskog ponosa i časti „Viribus unitis“.

Društvo su utemeljili: Janko Bobetko, Davor Domazet, Krešimir Ćosić, Ivan Čermak, Ante Gotovina, Ivan Basarac, Mirko Norac, Ivan Kapular, Milenko Filipović i Irena Tušek Miletić (odvjetnica).

Bila su to složena i izazovna vremena koja su obilježili masovni javni prosvjedi, od kojih se izdvajaju oni u Zagrebu i Splitu, a diljem Hrvatske u znak potpore progonjenim hrvatskim braniteljima  organizirani su mnogobrojni okrugli stolovi, javne rasprave, tribine i koncerti, predstavljanje i promocije knjiga kao i mnoge druge aktivnosti.

Posebno ogorčenje braniteljske populacije i hrvatskog naroda izazvao je progon omiljenog generala i ratnog načelnika Glavnog stožera generala Janka Bobetka, predsjednika Društva domovinskog ponosa i časti „Viribus unitis“, ali i ratnih zapovjednika i generala Ante Gotovine, Mladena Markača, Mirka Norca kao i nekolicine drugih članova društva te većeg broja branitelja  koji su također zahvaćeni represijom, ali i pravosudnim progonom.

General Bobetko je 2003. godine preminuo, no progon i pritisci su se nastavljali i u takvim okolnostima rodila se ideja o nužnosti okupljanju svih domoljubno mislećih generala i admirala Hrvatske vojske u jednu jedinstvenu nevladinu organizaciju. Pod simboličkim znakom svjetionika, inicijativni krug koji su činili generali Ljubo Ćesić Rojs i Marinko Krešić te brigadir Zdravko Vladanović, osmislio je u jesen 2005. godine koncept  osnivanja nove generalske organizacije.

Unatoč rezerviranosti, pa čak i otpora vodećih političkih stranaka, nakon dva pripremna, na trećem sastanku održanom 7. studenoga 2005. godine u zagrebačkom hotelu „Panorama“ održana je osnivačka skupština na kojoj je službeno osnovan Hrvatski generalski zbor.

Za prvog predsjednika izabran je general Marinko Krešić, a brigadir Zdravko Vladanović za glavnog tajnika.

Iako je na osnivačkoj skupštini u dvorani nazočilo sedamnaest osoba, osnivačku dokumentaciju dragovoljno je potpisalo petnaest istaknutih hrvatskih branitelja od kojih četrnaest generala i jedan brigadir. Dva su generala ostala suzdržana te su sjednicu pratili kao javnost dajući svoj doprinos iznošenjem prijedloga među kojima se iznjedrio i sam naziv Hrvatskog generalskog zbora.

Čitam imena osnivača Hrvatskog generalskog zbora: Miroslav Tuđman, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić, Davor Domazet – Lošo, Markica Rebić, Vladimir Zagorec, Josip Štimac, Ante Budimir, Vinko Vrbanac, Franjo Feldi, Željko Glasnović, Ante Roso, Miljenko Galić, Antun Jeričević i Zdravko Vladanović.

Dame i gospodo, poštovani gosti i uzvanici!

Iako danas obilježavamo 17. obljetnicu osnivanja, Hrvatski generalski zbor je iznikao i sljednik je programskih načela Društva domovinskog ponosa i časti „Viribus unitis“ osnovanog 5 godina ranije, stoga bismo danas mogli govoriti i o 22. obljetnici Hrvatskog generalskog zbora.

U tom smislu možemo govoriti o tri faze organizacijskog djelovanja i razvoja Hrvatskog generalskog zbora:

U prvoj fazi od 2000. do 2005. godine u kojoj je skupina generala djelovala pod nazivom društvo domovinskog ponosa i časti „Viribus unitis“.

U drugoj fazi od studenoga 2005. do zaključno 2021. godine koju je osnivanjem udruge pod nazivom Hrvatski generalski zbor obilježio značajan organizacijski pomak, stabilizacija i javna prepoznatljivost te omasovljenje članstva.

Treća faza koja je otpočela nakon izborne skupštine 22. siječnja 2022. godine kada je kroz program transformacije jednoglasno prihvaćen novi koncept organizacije te  izabrano aktualno vodstvo.

Danas u okviru Hrvatskog generalskog zbora kao braniteljske, dragovoljne, nevladine, nestranačke, stručne i strateške udruge aktivno djeluje 140 članova. 

Uz generale, admirale, visoke časnike i ratne zapovjednike naši članovi su bivši najviši dužnosnici Republike Hrvatske, među kojima i predsjednik vlade nacionalnog jedinstva, bivši predsjednici Hrvatskoga sabora, saborski zastupnici, ministri, načelnici glavnog stožera, zapovjednici grana, zapovjednici gardijskih brigada i specijalne policije te glavni policijski savjetnici, mnogi  ugledni intelektualci, priznati umjetnici i mnogi drugi.

Da bismo mogli učinkovitije odgovoriti na sve veći broj aktivnosti  te omogućiti našim članovima izvan Zagreba aktivnije sudjelovanje u radu HGZ-a, utemeljili smo ogranak HGZ-a za Slavoniju a u tijeku su pripreme za osnivanje ogranaka za Dalmaciju te za Istru i Kvarner.

Potencijal s kojim HGZ  raspolaže želimo organizirano i planski staviti u funkciju razvoja civilnog društva, a sve za dobrobit i boljitak Republike Hrvatske. U tom smislu u sastavu HGZ-a ustrojili smo dvije cjeline:

Centar za istraživanje i analize koji se bavi sigurnosnim i obrambenim politikama te izučavanjem hrvatske vojne povijesti i originalnim doprinosom domovinskog rata razvoju vojne misli te

Vijeće za strateška pitanja kao svojevrsni „savjet ili klub mudraca“ koji raspravljaju o pitanjima od strateškog interesa za republiku hrvatsku.

U organizaciji ove dvije ustrojstvene cjeline održano je tijekom ove godine:

• 17 prezentacija i rasprava vezano za rusku agresiju na Ukrajinu i njezinu refleksiju na okružje Republike Hrvatske
• Otvorena su mnoga pitanja od strateškog interesa
• U okviru projekta financiranog o Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u  listopadu ove godine organizirana je konferencija HGZ-a „Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske-sigurnosne prijetnje i izazovi“ na kojoj su u obliku uvodnih izlaganja sudjelovali ugledni i međunarodno priznati profesori: Gordan Akrap, Luka Brkić, Goran Bandov i Marinko Ogorec.
• Obrađene su teme:
  • Hrvatska u suvremenim globalnim izazovima
  • Ekonomska sigurnost Republike Hrvatske
  • Hibridni rat prema Republici Hrvatskoj
  • Utjecaj ruske agresije na europsku i regionalnu sigurnost.
• Tijekom ovog mjeseca, točnije 25. studenoga organizirat ćemo novu konferenciju posvećenu: demografiji, migracijskim izazovima i pitanjima unutarnje sigurnosti.
• U prosincu je planirana konferencija posvećena položaju Hrvata u BiH.

Nakon održanih konferencija izdati će se zbornik s materijalima svih konferencija  u kojem će se prezentirati rezultati i zaključci s preporukama koje će se uputiti nadležnim tijelima i institucijama.

Svakako trebam spomenuti i ovih dana završeni dvogodišnji projekt koji se u našoj organizaciji odvijao pod imenom „Kako ostarjeti, a ne biti usamljen“. U okviru tog projekta održano je 6 javnih rasprava i 6 javnih konferencija na razne teme te brojne radionice kroz koje se teorija testirala u praksi.

Upravo aktivnosti koje sam naveo, upućuju kakav HGZ želimo izgraditi.

A želimo ga izgraditi na načelima: 

1.   naša stranka je Hrvatska, a naša su načela:
2. Jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske
3. Sveopća pomirba hrvatskog naroda kao zalog budućnosti i prosperiteta
4. A naš je moto: „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!“
5. HGZ nastojimo odmaknuti od dnevne politike, u koju nas uporno i kontinuirano uvlače te ga pozicionirati na stratešku razinu, uvažene i u organizacijskom smislu financijski održive institucije. 

Tu nam je mjesto, i tu pripadamo. To se od nas i očekuje.

• Želimo biti svojevrsni Think Tank (tink tenk) koji će se baviti javnim politikama iz područja sigurnosti i obrane te postati most između struke, zainteresirane javnosti i politike. Želimo služiti javnom interesu kao neovisni glas koji  primijenjena  istraživanja prevodi na jezik i oblik razumljiv, pouzdan i dostupan političarima i javnosti.
• U provedbi naših aktivnosti uspostavili smo odnose i razvijamo suradnju s akademskom zajednicom, vladinim tijelima i institucijama, neovisnim stručnjacima, ekspertima, braniteljskim udrugama  i zainteresiranom javnošću.
• Kao što smo tijekom Domovinskog rata dali sve za obranu, danas u miru želimo u razvoj hrvatske države ugraditi sav potencijal s kojim raspolažemo, te pritom biti siguran, pouzdan i vjerodostojan partner hrvatskoj državnoj politici
• I na kraju. Ponekad nas prozivaju. Mnogi se trude uputiti nas, kao da mi ne mislimo svojom glavom, što bi i kako trebali raditi i što bi trebali komunicirati u javnosti. Takvima poručujem: „Aquila non capit muscas“ ili „Orao ne lovi muhe“! Ne nastojte nas uvlačiti niti instrumentalizirati  u svoje partikularne i sitne osobne i političke interese.

S druge strane, mi nismo niti želimo biti nekadašnji SUBNOR niti takozvani „čuvari revolucije“, kako nam znaju predbacivati ne bi li nas diskreditirali. S obzirom na dužnosti koje smo tijekom Domovinskog rata obnašali, doprinos koji smo dali u stvaranju i obrani Republike Hrvatske, kao i zbog duga i vječnog poštovanja prema našim suborcima koji više nisu među nama, zadržavamo si pravo upozoravanja na moguća odstupanja od temeljnih načela na kojima je stvorena hrvatska država, ili na pojave koje su u suprotnosti sa strateškim interesima Republike Hrvatske.

U svezi s time koristim prigodu ukazati na neprihvatljivost javnog izričaja i političke komunikacije  kojima smo već duže vremena svjedoci, kao i prijeđene granice političke korektnosti u tome, a što nanosi ogromnu štetu vanjskopolitičkom ugledu Republike Hrvatske te se odražava na njenu nacionalnu sigurnost i obrambeni sustav.

Zato s ovog mjesta poručujem: nitko, ama baš nitko, a najmanje nositelji javnih dužnosti, nema pravo stavljati osobne interese ispred interesa Republike Hrvatske. Tim više što su u njezine temelje  utkane ogromne žrtve, životi, zdravlje i krv njezinih najboljih sinova. Dopustite mi da takvima, u ime svih hrvatskih sinova koji kroz povijest dadoše živote za hrvatsku slobodu, uputim riječi hrvatskog književnika Božidara Prosenjaka uklesane na kenotafu crkve Sveta Mati Slobode koje je izrekao u ime svih branitelja : „Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti-mi ćemo ga držati“ !

Dame i gospodo, poštovani gosti i uzvanici!

Još jednom vam zahvaljujem što ste svojom nazočnošću uveličali našu obljetnicu. Hvala vam lijepa i živjeli!