U povodu smrti umirovljenog general-bojnika Zvonimira Skendera u utorak 18. travnja 2023. u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Zagrebu održana je komemoracija na kojoj su, uz članove obitelji, nazočili izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik ministra obrane Ivan Jušić, bivši ministar obrane Hrvatske Republike Herceg Bosne i predsjednik Federacije BiH i general HVO-a Vlado Šoljić, zamjenik zapovjednika Počasno-zaštitne bojne pukovnik Marko Čičak, brojni članovi Hrvatskog generalskog zbora, predstavnici udruga iz Domovinskog rata i ratni prijatelji generala Skendera. Prije same komemoracije nazočni su imali priliku upisati se u Knjigu žalosti.

O životu i djelu generala Skendera govorio je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić, u ime pripadnika Hrvatskog vijeća obrane general HVO-a Vlado Šoljić, a na kraju komemoracije od generala Skendera oprostio se ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Himnu i dvije prigodne skladbe izvela je klapa HRM Sveti Juraj, a program je moderirao brigadir Dario Matika. U nastavku objavljujemo govore Krešića, Šoljića i Medveda. U večernjim satima u Vojnom ordinarijatu u Zagrebu održana je misa zadušnica za generala Skendera.

Govor Marinka Krešića

“Došao je kraju još jednom nadasve vojnički bogatom životu. Zaklopile se korice jedne iznimno zanimljive knjige izuzetnog sadržaja. Knjiga s obiljem dobrih i plemenitih djela protkanih ljubavlju i ne samo prema hrvatskom narodu, nego prema univerzalnim vrijednostima čovjeka i čovječanstva. Prestalo je kucati jedno veliko vojničko srce. U 83. godini života umro je general-bojnik Zvonimir Skender, general Hrvatske pobjedničke vojske i pukovnik Francuske vojske. Iako je posljednjih dana bio narušenog zdravlja, ova tužna vijest uzdrmala je mnoge koji su ga poznavali, osobito nas koji smo s njime dijelili tešku i okrutnu sudbinu hrvatskog braniteljskog života tijekom Domovinskog rata i godina koje su uslijedile.

Umirovljeni general-bojnik Zvonimir Skender rođen 18. srpnja 1939. u Zagrebu. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Francusku odlazi 1958. godine gdje završava Višu školu za elektrotehniku i vezu. Legiji stranaca  pristupa 1959. godine. Prolazi vojnu obuku i rat u Alžiru. Završava školu za zapovjednika voda i satnije. Čin starijeg vodnika dobiva 1965. U čin poručnika promaknut je 1974., a u čin bojnika 1988. godine. Umirovljen je s činom pukovnika 1989. godine. Tijekom službe u Francuskoj vojsci bio je zapovjednik voda Legije u Djiboutiju, zapovjednik satnije na otoku Majoti  i zapovjednik satnije na atomskom poligonu u Pacifiku. Potom je zapovjednik za sigurnost u 1. pukovniji i zapovjednik operative u 13. polu brigadi Legije u Djibutiju do odlaska u mirovinu. Od 1991. do 1993. bio  je pod ugovorom u svojstvu vojnog savjetnika u Mozambiku. Po isteku ugovora vraća se u Hrvatsku i dragovoljno pristupa Hrvatskoj vojsci 12. lipnja 1993. i odmah se raspoređuje na Južno bojište. Od prosinca 1993. do travnja 1994. zapovjednik je zbornog područja Tomislavgrad Hrvatskog vijeća obrane. Od 1. travnja 1994. načelnik je Stožera i zamjenik zapovjednika 1. hrvatskog gardijskog zbora do 17. rujna 1998., kada privremeno postaje zapovjednik ove više granske i više namjenske postrojbe Hrvatske vojske. Od 23. rujna 1999. ponovno je imenovan na dužnost načelnika Stožera ujedno i zamjenika zapovjednika 1. hrvatskog gardijskog zbora. Umirovljen je 1. travnja 2001. godine. Čin brigadira Hrvatske vojske dodijeljen mu je 1994. godine. U čin stožernog brigadira promaknut je 1995. godine, a 1996. u čin general bojnika. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina službe te medaljama “Bljesak”, “Ljeto ‘95” i “Oluja”.   Nositelj je i sedam francuskih vojnih odlikovanja.

Sve će ovo ostati trajno zapisano u arhivskim kutijama i memorijskim karticama hrvatskih državnih institucija kao neponovljivo djelo generala hrvatske pobjedničke vojske, istinskog gospodina i pravog džentlmena. Ali, ima ono što nije nigdje zapisano, niti u jednoj evidenciji, o čemu mogu svjedočiti samo oni koji su ga dobro poznavali. Bio je nenametljivo tih i prilično samozatajan s vječnim osmjehom na licu. Ta nesebična ljudska iskrenost, dobroćudnost, predanost poslu i odanost uzvišenim i plemenitim ciljevima bile su životno važne vrline koje su pored znanja i vojničkih vještina zadobivenih u francuskoj Legiji stranaca gradile njegov uravnoteženi put profesionalnog uspjeha i ljudske sreće.

Ostavio nas je kada to nismo očekivali jer za kraj nikad nismo spremni. Otišao je kada je itekako bio potreban i ne samo našoj hrvatskoj braniteljskoj zajednici, Hrvatskom generalskom zboru, prijateljima, nego i svojoj obitelji. Ostala je jedna duboka tišina i tiha tuga ispunjena prazninom, koju niti nadolazeće vrijeme neće moći ispuniti te se ne može bilo kakvim riječima nadomjestiti. Generale, hvala ti što si bio s nama onda kada je bilo najteže, hvala ti što si bio jedan od nas, hvala ti za sve što si učinio za Hrvatsku, njezinu slobodu i hrvatsko državno osamostaljenje. Počivao u miru Božjem i u dalekom svijetu!”

Govor Vlade Šoljića

“Gospodine generale Skender, poklanjajući se tvojoj sjeni, sa dubokim poštovanjem izražavam veliku zahvalnost za doprinos koji si dao za slobodu hrvatskog naroda i stvaranja drzave Hrvatske. Malo je naroda koji su imali tako dug i težak put do slobode koju su izuzetno skupo platili. Hrvatska zemlja je krvi natopljena, a njena djeca raseljena širom svijeta, jedno od te djece si ti generale Skender. Kad je bilo najpotrebnije tebi nije trebalo slati poziv za obranu domovine. Ti si ostavio sigurnost i pošao u neizvjesnost, spreman na najvece žrtve. Kad si ušao u hrvatski obrambeni sustav nisi postavljao pitanja vezano za dužnost koju ćeš obnašati niti za prostor na kojem ćeš djelovati, od plavog Jadrana do hercegovačkog kamenjara. Tvoja vojna znanja i vještine spojene sa domoljubljem bile su uzor svima koji su imali privilegiju stasati uz tebe, a posebno nama u HVO-u gdje ni zapovjednici, a kamoli bojovnici nisu imali gotovo nikakvog vojnog obrazovanja. Bio si samozatajan i nenametljiv pa su tvoje vrijednosti i veličina bile poznate samo onima koji su bili neposredno uz tebe. Bio si čvrsta karika u lancu hrvatskog zajedništva i promicatelj hrvatske pomirdbe onih čiji su očevi u 2. svjetskom ratu bili na različitim stranama. Za tvoje veliko djelo neka ti je velika hvala i slava. Počivaj u miru Božijem.”

Govor Tome Medveda

“Ožalošćenoj obitelji i svima vama koji tugujete zbog smrti generala Zvonimira Skendera u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i svoje osobno izražavam duboko suosjećanje. Neizmjerno me rastužila vijest o smrti generala Skendera, kao čovjeka koji je svoju veličinu pokazao cijelim svojim životom. Svi koji su imali priliku upoznati ga, a napose hrvatski branitelji koji su zajedno s njim služili Domovini, znaju da je uvijek bio ozbiljan i odgovoran, pouzdan i odvažan, a istodobno diskretan i samozatajan. Bio je pravi profesionalac, vojnička i moralna vertikala.

Opraštam se od njega pred svima vama koji ste ga poznavali i neizmjerno cijenili upravo zbog tih njegovih osobina koje su do izražaja najviše došle onda kada je to bilo najpotrebnije. No, da bismo bolje razumjeli zašto se vratio u Hrvatsku da bi je branio, treba znati zašto je otišao iz svoje domovine, kao i mnogi drugi koji su nakon Drugog svjetskog rata bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. Još kao dijete ostao je bez oca, kojega su komunističke vlasti ubile, što je njega i njegovu obitelj trajno obilježilo. Ne želeci služiti vojsku komunističke Jugoslavije, s nepunih 20 godina otišao je u Francusku, a nedugo zatim pristupio je Legiji stranaca, gdje je služio sve do trenutka kada se mogao staviti na raspolaganje svojoj domovini.

Bio je jedan od onih koji su sanjali neovisnu hrvatsku državu i dozivio povijesnu priliku biti dionikom ostvarenja stoljetnih težnji hrvatskog naroda za stvaranjem samostalne i suverene Hrvatske. Tada više nego ikada do izražaja je doslo jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, koja nikada nije iznevjerila svoje korijene. Mnogi su se upravo u to vrijeme vratili u svoju domovinu kako bi pomogli u njenoj obrani i oslobađanju, a medu njima bio je i general Zvonko Skender. Iz Legije stranaca, gdje je stekao zaslužan ugled i golemo iskustvo, došao je u Hrvatsku vojsku, gdje je stečeno iskustvo primjenio na najbolji mogući način.

Veliki doprinos dao je i u redovima Hrvatskog vijeca obrane, najprije u ustrojavanju postrojbi HYO-a te potom i kao zapovjednik Zbornog podrucja Tomislavgrad, a poseban pecat je ostavio u 1. hrvatskom gardijskom zboru. Za njega je vojna sluzba, kako u Legiji stranaca tako i u Hrvatskoj vojsci, bila sudbinski odreden put koji je profesionalno odradio od prvog do zadnjeg dana. O njegovim zaslugama govore brojna odlikovanja i nagrade koja je stekao tijekom službe u Legiji stranaca, gdje je obnašao i zapovjedne dužnosti, te potom i u Hrvatskoj vojsci, kojoj je vjerno služio i nakon oslobađanja, do kraja svog radnog vijeka.

Generala Skendera zauvijek ćemo pamtiti kao ponosnog, odvažnog i beskompromisnog čovjeka. U svemu što je radio bio je ustrajan i dosljedan, zbog čega je bio i ostat će uzor mnogima. Bio je čovjek u kojega se mozete pouzdati i zapovjednik kojemu možete vjerovati, hrvatski časnik u pravom smislu te riječi, ali iznad svega istinski domoljub. Iako je njegovo posljednje počivaliste daleko od njegove rodne Hrvatske, general Skender zauvijek ostaje u našim srcima, a njegovo ime trajno je zapisano u našoj slavnoj povijesti.

Generale, u tišini si došao, u tisini i odlaziš. Zaglušujuca buka svih bitaka u kojima si sudjelovao je jenjala, ali tišina nikada neće prekriti tvoja dijela. Neka te za sva dobra koja si za života učinio nagradi nas nebeski Otac u kojeg si se uvijek pouzdavao. Počivao u miru, vječna ti hvala i slava!”