Tematska konferencija o životu i djelu stožernog generala Janka Bobetka održana je u četvrtak 27. travnja 2023. u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora u prigodi 20. obljetnice njegove smrti. Nakon himne i minute šutnje prvom demokratski izabranom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, ratnom ministru Gojku Šušku, stožernom generalu Janku Bobetku, umrlim članovima HGZ-a i svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata i svima koji su kroz stoljeća ginuli i stradavali pokušavajući ostvariti samostalnu Hrvatsku, uvodno izlaganje dao je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora general Marinko Krešić. Podjetivši na životopis generala, govor je zaključio slijedećim riječima: “Djela i riječi stožernog generala Janka Bobetka i nakon 20 godina od njegove smrti još su uvijek izvor domoljublja, simbol su hrabrosti i ljubavi prema Domovini i njenim braniteljima. Ona su izvor i inspiracija pripadnicima pobjedničke Hrvatske vojske i budućim naraštajima Hrvata u Domovini  i izvan nje. Kao što je general Bobetko rekao „da ostaje vječni dužnik svim hrvatskim vitezovima kojih više nema, a koji su nesebično i ponosno dali sebe na oltar budućnosti hrvatske države“, tako i mi svi u Hrvatskom generalskom zboru ostajemo vječno dužni obnavljati uspomenu na načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske stožernog generala Janka Bobetka jer smo upravo njegovim velikim doprinosom i vodstvom u najtežim trenucima stekli slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku, članicu NATO Saveza i Europske unije.”

Pogledao se zatim kratki film o Janku Bobetku, a skupu se obratio član Upravnog odbora, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskoga sabora i istaknuti sudionik prvih godina osamostaljenja Hrvatske i Domovinskog rata, brigadir Ivan Bobetko. U nadahnutom govoru prisjetio se Janka Bobetka ne samo kao velikana hrvatske politike i stvaranja Hrvatske vojske nego i kao svoga oca: “On nije bio samo otac HV-a, bio je i moj otac. Imao je nas tri sina i stigao nas je i odgajati. Bio je strog, ali pravedan. Sjećam se kada je započeo rat da sam ga odveo da provjeri linije ukopavanja u Sisku jer, ja sam bio laik, a on istesan vojnik. One linije ukopavanja koje je on odredio, nisu se pomicale do Oluje.”

O svojim iskustvima iz prvih dana Domovinskog rata te o plodonosnoj suradnji s Jankom Bobetkom izlagao je zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko, pomoćnik ministra unutarnjih poslova i zapovjednik Specijalne policije MUP-a, zastupnik u Hrvatskom saboru, predsjednik Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice RH, počasni građanin devetnaest gradova i jedne županije u Hrvatskoj, general Mladen Markač. Posebno je naglasio skrb Janka Bobetka za dostojanstvo i prava sudionika Domovinskog rata, a osobito za djecu poginulih branitelja, kao i njihove obitelji. “Stvarao je slobodu za sve nas koji u njoj uživamo i vjerujem da će biti zapisan u povijesti hrvatskoga naroda kao najveći vojskovođa i otac Hrvatske vojske” zaključio je general Markač.

Zapovjednik 4. gardijske brigade, pomoćnik načelnika Glavnog stožera OSRH, zastupnik u Hrvatskom saboru, potpredsjednik Vlade i ministar obrane i aktualni posebni savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske za obranu, general Damir Krstičević, govorio je o svojim ratnim iskustvima sa Jankom Bobetkom posebno govoreći o njegovoj ulozi u stvaranju hrvatske oružane sile. “Zajedno s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i drugim generalima, iskoristio je povijesnu priliku u ostvarenju samostalne i nezavisne Hrvatske. Bio je poticaj kako meni tako i mnogim časnicima i vojnicima u teškim trenutcima te istinski primjer vođe. Za mene je stožerni general Janko Bobetko simbol Domovinskog rata! Kao što je Amerikancima Patton ili Eisenhower tako je i nama general Bobetko – otac moderne Hrvatske vojske, a njegovo je pobjednička Hrvatska vojska danas jamac mira i sigurnosti naše Domovine !”

Tematsku konferenciju zaključio je predsjednik HGZ-a Marinko Krešić.

Uz predstavnike obitelji Bobetko i brojne članove Hrvatskog generalskog zbora, a među njima i bivši predsjednik Hrvatskoga sabora i ministar obrane Luka Bebić , Konferenciji je nazočio izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora saborski zastupnik i predsjednik Odbora za ratne veterane Josip Đakić, u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske general Damir Krstičević, izaslanik ministra hrvatskih branitelja general Kornelije Brkić, glavni inspektor obrane general-pukovnik Drago Matanović, predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a „Gojko Šušak“ general Miljenko Filipović, general Božo Kožul, zastupnik Željko Sačić te drugi gosti.

U nastavku prenosimo govor predsjednika HGZ-a Marinka Krešića, govor Mladena Markača i govor Damira Krstičevića. U planu je otisnuti cjeloviti zapis s Konferencije u posebnoj prigodnoj brošuri koja će trajno podsjećati na život i djelo stožernog generala Janka Bobetka.

O Konferenciji je izvijestila HRT u svojem glavnom Dnevniku u 19 sati, a portal Dnevno.hr priredio je i objavio 7 minutni prilog o Konferenciji što se može pogledati na youtube-u (https://www.youtube.com/watch?v=GbGJbHIuPwg) i na stranici portala u rubrici Domovina.

Govor Marinka Krešića

„U utorak 29. travnja 2003. godine u 11 sati i 55 minuta u svom domu u krugu svoje obitelji preminuo je stožerno general Janko Bobetko. Ispraćen je 2. svibnja sa zagrebačkog groblja Mirogoj, a istog dana pokopan je u obiteljsku grobnicu na sisačkom groblju. Od njega su se oprostili članovi njegove obitelji, prijatelji i suborci. Pokopan je uz najviše vojne počasti, a u svojoj oporuci naznačio je da političari ne smiju govoriti na njegovom pogrebu.

General Bobetko rođen je 10. siječnja 1919. godine u Crncu pored Siska, a u Domovinski rat uključio se na bojištu u Banovini. I vrlo rano je prepoznao agresivnu velikosrpsku politiku 90-tih godina koja se provodila od Knina do Banovine kroz naoružavanje paravojnih postrojbi u Lici, Krajini i Baniji s ciljem da se destabilizira i sruši legalno i demokratski izabrana nova hrvatska vlast. Pamte se njegove riječi izgovorene u Hrvatskom Saboru “Nedopustivo je, u ovakvoj konstelaciji snaga i ratnohuškačkih prijetnji, stajati skrštenih ruku i ne pripremati se za ono najgore“.  Zatim je dodao: „Ratni sam vojni invalid, gledao sam kako pored mene padaju suborci, pogođen sam i sam, poznat mi je miris krvi, ali ovo što se sada događa Drugi svjetski rat ne poznaje. Takvu brutalnost, okrutnost i genocid ne poznaju oba svjetska rata u ovom stoljeću. A da stvar bude još strašnija, organizirani progoni Hrvata s njihovih ognjišta provode se uz nazočnost i uz pomoć JNA.“ I na kraju zaključio povijesnim riječima koje će se zauvijek pamtiti:“ A vas molim, kao čovjek koji je spreman ići u rov, sačuvajmo naše jedinstvo. Ovo je vrijeme za hrabre i odvažne ljude, a ne za položaje, fotelje, ministarske plaće. Ovog momenta Hrvatska mora u rov, ili će je staviti u rov!“

Posve je bilo prirodno da se general Bobetko kao rođeni Siščanin na početku velikosrpske pobune orijentirao na svoj rodni kraj uključujući Baniju i Petrinju. Osobno je ocijenio da će taj prostor biti epicentar velikosrpske pobune u Hrvatskoj te da će se sam grad Sisak ubrzo naći u izuzetno teškom i ranjivom položaju.  Generalova procjena bila je točna jer su pobunjeni Srbi uz pomoć tzv. JNA upravo na Banovini otvorili jedno od prvih bojišta u Hrvatskoj. Sisačko – banijska bojišnica postala je i ostala sve do oslobodilačke vojno-redarstvene operacije „Oluja“ najznačajnija i najkrvavija bojišnica u Hrvatskoj.

Odlukom ministara unutarnjih poslova i obrane, Janko Bobetko, tada general pukovnik u mirovini imenovan je 18. srpnja 1991 godine za zapovjednika Štaba banijsko-kordunskog područja. Do tada je već aktivno djelovao na organizaciji obrane na Banovini, a osobno je rukovodio oslobađanjem vojarne u Žažini. Već po preuzimanju dužnosti 25. srpnja 1991. godine iznosi svoje viđenje vojno – sigurnosne situacije, nalaže poduzimanje žurnih aktivnosti na ustrojavanju obrane, bolju organizaciju sustava vođenja i zapovijedanja te formiranja novih postrojbi i zapovjedništava. Prva ofenzivna akcija pod zapovijedanjem generala Bobetka izvedena je 22. kolovoza 1991. godine na pravcu Blinjski Kut – Bestrma – Brđani kada je neprijatelj potpuno iznenađen i razbijen.

Dana 8. siječnja 1992. godine predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik dr. Franjo Tuđman imenuje generala Bobetka za svog glavnog savjetnika za borbenu uporabu, obuku i školstvo sastava Hrvatske vojske u Ministarstvu obrane. Naime, predah koji je nastupio potpisivanjem sporazuma o bezuvjetnom prekidu vatre, a na snazi od 3. siječnja 1992. godine trebalo je iskoristiti ponajprije za obuku i usavršavanje vojnika, dočasnika i časnika Hrvatske vojske  kao i za borbeno jačanje i narastanje Hrvatske vojske. Tek stvorene postrojbe Hrvatske vojske upućuju se u ratne operacije na prvu crtu bojišnice, a general Bobetko na novoj dužnosti obilazi prve položaje Hrvatske vojske, upoznaje se sa rasporedom snaga i planovima zapovjedništava kako bi stekao realnu sliku stanja i problema s kojima se postrojbe suočavaju na terenu.

General Bobetko pokreće tada značajne promjene u strukturiranju Hrvatske vojske, u sustavu zapovijedanja i u doktrini, te u razvoju vojne obuke i školovanju pripadnika Hrvatske vojske. Svjestan svih tih okolnosti,  general Bobetko zamolio je predsjednika Tuđmana da ga ovlasti za zapovijedanje svim snagama od Splita do Prevlake, što je predsjednik Tuđman i prihvatio. Već 10. travnja 1992. godine general Bobetko je imenovan zapovjednikom svih postrojbi Hrvatske vojske od Splita do Dubrovnika. U vremenu od 21. travnja do 26. listopada 1992. godine postrojbe Hrvatske vojske pod zapovijedanjem generala Bobetka oslobađaju kroz četiri faze cjelokupni prostor Južnog bojišta u operacijama Čagalj, Tigar, Oslobođena zemlja, Vlaštica i Konavle. Tada je general Bobetko u prijavku predsjedniku Tuđmanu kratko izrekao: „Kao zapovjednik Južnog bojišta podnosim prijavak o izvršenju dobivenog zadatka, izvještavam da su jedinice Južnog bojišta počistile od okupatora južni dio hrvatske teritorije, a time osigurale granice suverene Republike Hrvatske“.

Na čelo Glavnog stožera Hrvatske vojske general Bobetko stupa 20. studenog 1992. godine. Pred Hrvatskom vojskom su dva nova strateška cilja – prijeći u ofanzivno djelovanje na novim pravcima i pripremiti Hrvatsku vojsku za završne operacije oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske. General Bobetko predvodi vojno-redarstvene operacije „Maslenica“, „Medački džep“ i „Bljesak“ kojom je oslobođena Zapadna Slavonija.

Nakon neuspjeha i gubitka hrvatskih prostora u Bosanskoj Posavini, 22. siječnja 1993. godine započinje prva velika napadna operacija Hrvatske vojske na Masleničkom bojištu. Ova operacija, koja je imala strateški značaj za povezivanje juga Hrvatske, bila je važna zbog naučenih lekcija i iskustava uvođenju združenih napadnih operacija. I tu započinje pod vodstvom generala Bobetka dugotrajan, složen i sustavan rad na daljem borbenom razvoju i jačanju Hrvatske vojske.

Posebno treba istaknuti formiranje Središta za specijalističku obuku dočasnika „Damir Tomljenović Gavran“ na inicijativu generala Ante Gotovine. Školovanje, obučavanje i borbeno osposobljavane kao i znanstveno-istraživački rad u Hrvatskoj vojsci bio je visoko na listi prioriteta generala Bobetka. Upravo velikim zalaganjem generala Bobetka na širokom spektru aktivnosti izgrađena je i visoka razina borbene spremnosti postrojbi Hrvatske vojske koja je bila odlučujuća u završnim operacijama tijekom 1995. godine. 

General Bobetko bio je odlučan i odan vojskovođa tijekom ratnih operacija, ali je jednako tako bio dobronamjerna, plemenita i nesebična osoba. Uvijek treba pamtiti njegove riječi „Vojnici su nečiji sinovi. Nema pobjede bez žrtava, ali moramo učiniti sve da broj žrtava bude minimalan“. Posebno treba pamtiti njegove riječi na II. Saboru Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 1994. godine kada je o palim žrtvama rekao „..što čovjek više može dati i koji je to primjer jači i uvjerljiviji od onog da golim prsima je spreman i brani svoju zemlju“ odnosno kad je govorio o braniteljima kazavši: „Na odnosu prema ratnicima hrvatske domovine, prema ljudima koji su dali svoje živote, prema ljudima koji će ih dati, Hrvatska polaže povijesni ispit sama pred sobom, tu Hrvatska prolazi ili dobiva negativnu ocjenu. Iz tih razloga, vi morate stvarati organizacije koje će štititi dostojanstvo, materijalnu situaciju i sve ono što će u krajnjoj liniji glasiti: ponosan sam na svoga oca koji je pao jer zemlja u kojoj živim vodi računa o dostojanstvu moga oca, vodi računa o dostojanstvu mene.“

Djela i riječi stožernog generala Janka Bobetka i nakon 20 godina od njegove smrti još su uvijek izvor domoljublja, simbol su hrabrosti i ljubavi prema Domovini i njenim braniteljima. Ona su izvor i inspiracija pripadnicima pobjedničke Hrvatske vojske i budućim naraštajima Hrvata u Domovini  i izvan nje. Kao što je general Bobetko rekao „da ostaje vječni dužnik svim hrvatskim vitezovima kojih više nema, a koji su nesebično i ponosno dali sebe na oltar budućnosti hrvatske države“, tako i mi svi u Hrvatskom generalskom zboru ostajemo vječno dužni obnavljati uspomenu na načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske stožernog generala Janka Bobetka jer smo upravo njegovim velikim doprinosom i vodstvom u najtežim trenucima stekli slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku, članicu NATO Saveza i Europske unije. 

Djela i riječi stožernog generala Bobetka nas obvezuju da nastavimo promicati hrvatsku vojnu misao i tradiciju, da štitimo ugled i dostojanstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, da promičemo zajedništvo i naše temeljne vrijednosti na kojima je stvorena suvremena Hrvatska država. Svoje izlaganje završit ću riječima generala Bobetka koje je izrekao u svezi svoje knjige „Sve moje bitke“ „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život”. Bila mu vječna hvala i slava mu!“

Govor Mladena Markača

„Poštovani suborci, dragi prijatelji i dragi gosti, evo pripala mi je čast i na tome sam zahvalan Hrvatskom generalskom zboru da se s par riječi prisjetim svog iskrenog prijatelja. Prvo sam mislio nešto pisati i onda sam mislio kakav bi ja to čovjek bio kad o svome prijatelju ne bih mogao iz glave reći nekoliko rečenica, toliko vremena smo zajedno bili.

Nakon Domovinskog rata i povratka iz haškog zatvora često sam razmišljao i čuo pitanja iz naroda: „Jesmo li mi prebrzo zaboravili ljude i događaje iz Domovinskog rata ?“ I zaista, gdje je nestalo ime generala Bobetka?  Ili generala Červenka  ?  Na mnogim skupovima kada se govori o Maslenici, ne kaže se da je general Bobetko bio zapovjednik ! Ti i takvi primjeri me žaloste, a žaloste me zbog toga što je on kao i drugi koje pomalo zaboravljamo stvarao slobodu za sve nas koji danas nju živimo.

Na mnogim policijskim poslovima surađivao sam s generalom Bobetkom i on je 1991. godine postao moj savjetnik za vojna pitanja. Htio bih podsjetiti kako sam upoznao generala Bobetka. Vi znate da je policija bila i otac i majka stvaranja hrvatske oružane sile. Zašto? Nakon donošenja Ustava 1990. godine počeli su neredi, a hrvatska policija imala je zadaću uspostave reda i mira jer vojne sile niti je bilo niti se tada  smjela otvoreno organizirati.

Na mnogim policijskim poslovima surađivao sam s generalom Bobetkom i on je 1991. godine postao moj savjetnik za vojna pitanja. Započelo je kada je general shvatio među prvima da će obrana Banovine biti jedna od ključnih zadaća hrvatske oružane sile što se kasnije i potvrdilo. Generalovom zaslugom su obranjeni djelomično i Sunja, pa Sisak, Banovina skoro cijela. Zato sam jako žalostan i povrijeđen kada su mnogi drugi proglašeni počasnim građaninom grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, a to nije bio naš general Bobetko.

General je postao šef štaba za Banovinu i Kordun i tu je nastala još veća suradnja s njime, da bi nakon toga postao savjetnikom predsjednika Republike za razvoj Hrvatske vojske. Nakon savjetništva postao je zapovjednik Južnog bojišta, tu smo opet usko gotovo dnevno surađivali i od tog trenutka shvatio sam da je general Bobetko utemeljitelj stvaranja oružane sile Republike Hrvatske. Postrojbe MUP-a bile su baza stvaranja hrvatske vojske, a nakon toga pa kroz čitav rat Bobetko je bio veliki zagovornik suradnje između specijalne policije i Hrvatske vojske. Dolaskom na čelo Glavnog stožera general je predložio mene kod predsjednika Tuđmana da budem koordinator snaga MUP-a i Hrvatske vojske što sam u praksi postao.

Ispričat ću vam jedan događaj koji mi je trajno ostao u sjećanju. Radi se o tome da kada je general trebao postati načelnikom glavnog stožera bilo je to dosta dramatična situacija jer mnogi nisu bili skloni da on postane načelnik i širili su dezinformacije. Predsjednik nije bio zadovoljan i rekao je generalu, a ja sam bio u pratnji generala: „Janko, je l’ vidiš što oni sada pišu o Tebi u novinama ?“. A to su bili Jankovi prijatelji. Tada je Janko rekao: „Franjo, to nije ništa. Ti ćeš vidjeti što ću ja sada napisati o njima!“ A Franjo mu kaže ovako: „Ne Janko, nećeš Ti pisati o njima – ja ću to rješavati !“

Znamo za pojedince koji su tri puta zvani da dođu u Hrvatsku vojsku i odbijali su jer su htjeli, a poglavito jedan, biti budući Kadijević.  A kad to sve nije uspjelo onda su se javili u Hrvatsku vojsku. U to vrijeme mi koji smo započeli stvarati Hrvatsku vojsku i koji smo bili dragovoljci naoružavali smo Hrvatsku vojsku kako smo znali i mogli. U takvom ozračju progutali smo velike knedle kada su oficiri iz JNA došli k nama iako je bila zapovijed predsjednika Tuđmana da su svi koji se žele priključiti oružanim snagama dobrodošli.

General Bobetko je imao jaku prošlost jer je bio proljećar, imao je prijatelje iz tog kruga ljudi i uz njega ja sam upoznao mnoge političare tih godina koji su sudjelovali u hrvatskom proljeću. Tek sam onda saznao da je general veliki prijatelj Savke i s njom se družio. Često sam bio na tim sastancima uz generala i slušao i upijao tu jednu povijest o kojoj i nisam baš znao, a i sada jako malo znamo.

Kada je general došao 1992. godine za načelnika Glavnog stožera, tada je već bio jako dobro upoznat sa ustrojem specijalne policije, brojem i mogućnostima specijalaca. I prvi put kada je specijalna policija ušla na Velebit sa svojim snagama, general Bobetko je došao vidjeti što to policija tamo radi. Naša prva zadaća je bila da spriječimo prodor sa sjevera preko Velebita na cestu između Gospića Karlobaga i Masleničkih vrata. Naše je bilo držati jednu branu da ne bi neprijatelj prošao preko planine. Druga zadaća je bila da tražimo ima li u planinama odmetničkih grupa jer su ljudi odlazili iz Hrvatske pa nismo znali da li su oni na Velebitu ili izvan Hrvatske. Treća zadaća je bila da istražimo da li na Velebitu postoje velika skladišta oružja. Četvrta zadaća je bila da pronađemo minsko-eksplozivna sredstva ili minska polja. Tada je prvi puta specijalna policija pozvala snage iz svih županija jer smo mi u svakoj županiji imali jednu postrojbu. Kada smo skupili te postrojbe na Velebitu, napravili smo položaje i general ih je pregledao i zaključio da bi to mogla biti i ljudski i teritorijalno dobra baza u slučaju da se ide na oslobađanje teritorija Republike Hrvatske.

Kroz rat to se i pokazalo, pokazalo se da je specijalna policija bila velika osnovica za operacije „Oluja“, „Maslenica“ i „Medački džep“. Sve te operacije planirane su sa generalom Bobetkom, a ja sam ispred MUP-a sudjelovao u njihovom planiranju. Naravno general Bobetko je bio naš zapovjednik. Malo se o tome piše i zna i mnogi stručnjaci ne znaju, da je u okviru MUP-a bila specijalna policija, ali po zahtjevu generala Bobetka, predsjednik Tuđman je odobravao broj ljudi koji su se izuzimali iz nje, pridodavali vojsci i pod zapovjedništvom Bobetka izvršavali zadaće. Nikad specijalna policija nije bila pod zapovjedništvom zbornog područja, nego je bila isključivo pristožerna postrojba načelnika GSOSRH. Danas kada čitamo pojedine materijale Hrvatske vojske pa i drugih koji pišu, onda toga nema i kada čitate o akcijama koje je Hrvatska vojska provela onda se spominju samo brigade Hrvatske vojske, ali specijalne policije nema nigdje iako je ona bila u jačini najmanje jedne pješačke brigade.

Isto tako nikad nisam govorio o sukobu koji je bio između nas, dragovoljaca i u Domovinskom ratu od početka i pridošlih generala u pogledu organizacije buduće Hrvatske vojske. Dok smo mi smatrali da Hrvatska vojska mora biti ustrojena na temeljima pojačanih bojni od oko 1.500 ljudi, koje se mogu lako i brzo prebacivati s jednog područja na drugo, generali iz JNA su smatrali da to trebaju biti velike formacije brigade i više od toga, a sredstava za prebacivanje takvih velikih formacija primjerice iz Slavonije na Jug nismo imali. I o tome bi trebalo više pisati. Kada smo napisali prvi službeni dokument u kojem se govori o ustroju specijalne policije, to je značilo da formiramo snage po potrebi Glavnog stožera. I u tome sudjelovao general Bobetko i tada, iako to nismo znali, ustvari smo mi radili ono što je vojska tek davno kasnije naslijedila od NATO sustava. I kod nas u specijalnoj policiji primijenjen je onaj sustav da imamo ojačane bojne.

Sudjelovali smo u operaciji „Maslenica“ i dnevno sam surađivao na relaciji Bobetko-policija i dnevno smo radili plan operacije. Plan je bio da zborno područje radi svoj napadni pravac, Gotovina svoj pravac, a specijalna policija je imala ograničeno područje lijevog i desnog susjeda i namjenski zadaću na tom području. Mi nismo imali nadležnost kao zborna područja nego smo bili zaduženi samo za izvršenje zadaća.

„Medački džep“ je također bio jedna sjajna operacija gdje je Bobetko planirao ograničenu akciju i tu smo mi bili pobjednici. Specijalna policija i Hrvatska vojska zajedno, nije tada bilo podjele da bi rekli ovo je policija, a ovo vojska, mi smo bili zajedno i kao takvi smo izvršavali svaku zadaću koja nam je dana, zajedno slavili, ali zajedno i ginuli.

Operacija „Bljesak“ je bila zamišljena više kao jedna policijska operacija, a manje kao vojna i Bobetko je predložio sustav gdje bi kada je predsjednik Tuđman trebao proći autocestom, i s jedne i  s druge strane ceste postavili automobile sa po 4 vojnika koji su išli u rasporedu udaljeni jedno drugoga i to su bili automatski bunkeri ukoliko dođe do nečega da se izlazi iz automobila i bilo je predviđeno da to bude u dubini od 2 i pol kilometra tako da se ne može direktno pucati po autocesti. Taj dio se tako i izvršio, međutim, došla je zapovijed da se izvede i drugi dio operacije i da se oslobodi ostatak okupiranog područja. Prvi dio smo odradili pod generalom Červenkom, a tada je došao general Bobetko za ostalo.

Sudjelovali smo zajedno sa generalom Bobetkom i u planiranju operacije „Oluja“, mi iz policije i cijeli njegov stožer, s time da nam je opet general Bobetko dao prostor lijevog i desnog susjeda. Nažalost, general Bobetko nije osobno sudjelovao s nama u operaciji „Oluja“.

General Bobetko bio je častan čovjek, a čast se stiče djelima. General je svojim djelima potvrdio da je častan čovjek, da je vrhunski vojskovođa i da vodi brigu o svim svojim suradnicima. Često smo išli u pregled prvih linija, general, iako je imao problema sa hodanjem, išao je čak se zavlačiti u bunkere da vidi je li u tim bunkerima streljivo normalno postavljeno. Sa svakim vojnikom je želio razgovarati, nikada nikoga nije odbio kad je htio sa njime razgovarati.

Moj životni suputnik ostao je i u Saboru kada smo postali saborski zastupnici. Svim svojim srcem i dušom zalagao se za braniteljsku populaciju, za sve časnike i dočasnike, za sve je imao lijepe riječi, a poglavito za djecu poginulih branitelja i njihove obitelji. Mnogi su mu zamjerali u jednom trenutku kada se donosio zakon o hrvatskim braniteljima kada je istupio i rekao saborskim zastupnicima kako ih nije sram što ih ima tako malo, a o takvom važnom dokumentu se raspravlja.

General Bobetko ostaje među nama kao borac za slobodu u hrvatskom narodu. Ostat će kao veliki vojskovođa, koji se  borio pod hrvatskom zastavom i pod njom izborio pobjedu. Uvijek će živjeti u našim mislima i ovaj skup potvrđuje da nije zaboravljen i da živi u našim srcima i mislima. Vjerujem da će general Bobetko biti zapisan u povijesti hrvatskog naroda kao najveći vojskovođa i otac hrvatske vojske.“

Govor Damira Krstičevića

„Drago mi je da smo se okupili danas ovdje, u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora, kako bi na dostojanstven i častan način obilježili 20. godišnjicu smrti generala Bobetka. Hvala članovima Hrvatskog generalskog zbora i svima onima koji su doprinijeli organizaciji ovog okruglog stola. Također mi je drago da sam prije pet godina imao tu čast kao ministar obrane u suradnji s Glavnim stožerom organizirati okrugli stol povodom 15. godišnjice smrti stožernog generala Hrvatske vojske – Janka Bobetka. Ovakvim manifestacijama čuvamo uspomenu na našeg generala kojeg će povijest pamtiti kao jednog od najzaslužnijih za stvaranja pobjedničke Hrvatske vojske.

Za generala Bobetka čuo sam odmah na početku Domovinskog rata, no nisam ga tada osobno poznavao. Drago mi je da se odmah na početku stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Hrvatska vojska stvarala se iz temelja u trenutcima teške i brutalne velikosrpske agresije na našu zemlju. Mi vojsku nismo naslijedili. Svi koji su tada sanjali i živjeli za samostalnu Hrvatsku bili su važni. Država je bila napadnuta, ljudi su se javljali, i oni koji su imali vojnog znanja, ali i oni koji nisu imali nikakva znanja. Iako je već bio starije dobi i mogao je negdje na Zapadu živjeti mirnijim životom, general Bobetko nije dvojio. Umjesto relativno sigurnog života izabrao je teži put, prepun rizika i neizvjesnosti. Iako nam mnogi strani dužnosnici nisu davali prevelike šanse, general Bobetko je sve stavio na kocku te se javio i stavio na raspolaganje našoj Domovini.

Generala Bobetka upoznao sam krajem 1991. godine u Zadru kada sam obnašao dužnost zapovjednika 4. bojne 4. gardijske brigade. Došao je u obilazak položaja brigade i nakon što sam mu izložio situaciju tražio je da obiđemo položaje. Mislim se u sebi, stariji je čovjek, odvest ću ga samo do položaja minobacača. Kada smo došli, general mi kaže: „Krstičeviću, ne ove položaje, vodi me na prvu crtu!“ Kada smo došli, bili su iznenađeni i vojnici. Postavljao je brojna pitanja. Zanimalo ga je kako je linija utvrđena, zona odgovornosti, zanimalo ga je stanje vojske, ljudi i mnogi drugi segmenti koji su utjecali na borbenu spremnost. Tada je na mene osobno, ali i na cijeli stožer i pripadnike 4. gardijske brigade ostavio baš snažan dojam.

Od tada, pa sve do njegove smrti surađivali smo na ovaj ili onaj način.  Tijekom Domovinskog rata puno puta sam ga upoznavao o stanju na prednjoj crti naših snaga, a i nakon rata smo puno pričali kako unaprijediti Hrvatsku vojsku. Osobno sam puno od njega naučio, a vjerujem i svi ostali koji su surađivali s generalom. Davao je priliku mladim ljudima, bio je autoritet.   Znao je prenijeti svoje znanje i iskustvo na druge. Poticao je razvoj vođa na svim razinama.

Odmah na početku Domovinskog rata imao je viziju razvoja Hrvatske vojske i tu je viziju zajedno sa svojim suradnicima pretočio u nepobjedivi ratni stroj, u pobjedničku Hrvatsku vojsku. Strateški je promišljao i zajedno je s prvim predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom i drugim generalima, donosio strateške odluke koje su bile presudne u obrani i kasnijem oslobođenju naše zemlje. Zaslužan je za brzo oslobođenje juga Hrvatske!  Dolaskom u Ploče 1992. godine stabilizirao je bojište, znao je koordinirati i međusobno uvezati različite postrojbe s ciljem obrane juga zemlje, a zatim i deblokade Dubrovnika i oslobođenje juga.

Nakon toga, preuzeo je najodgovorniju dužnost, onu načelnika Glavnog stožera gdje je sa suradnicima počeo pripremati „Maslenicu“. Kao što znamo, „Operacija Maslenica“ bila je definitivno prekretnica Domovinskog rata. Provedbom operacije pokazali smo hrvatskom narodu i svijetu kako Hrvatska vojska može provoditi i najsloženije operacije. Nakon toga nije stajao na postignućima, htio je stvoriti još jaču Hrvatsku vojsku koja može u potpunosti osloboditi okupirane krajeve. Zato je nakon „Maslenice“ inzistirao na provedbi obuke i to na svim razinama, od  obuke pojedinca pa do obuke postrojbi.

Vrhunac obuke te 1994. godine bila je združena vojna vježba „Bandira ’94“ koja je ujedno bila i kvalitetna priprema za završne operacije Hrvatske vojske. Osim obuke inzistirao je na obrazovanju časnika na Hrvatskom vojnom učilištu te na edukaciji dočasnika. Povijest piše da je po zapovijedi generala Bobetka, početkom 1993. godine započela s radom Zapovjedno stožerna škola Blago Zadro koja je za vrijeme Domovinskog rata ujedno bila i najviša razina izobrazbe za više časnike. General Bobetko nastavio je sve do svog umirovljenja davati cijelog sebe u daljnje unaprjeđenje sposobnosti Hrvatske vojske.

Nastavio je obilaziti bojišnice, iznenadio bi nas uvijek na terenu. Zanimalo ga je kako je organizirana logistika, inženjerija…. Uvijek je s ljudima puno razgovarao, tražio je uvijek bolje uvjete za hrvatske vojnike.

Imao je uvijek hrabrosti donositi odluke u teškim trenutcima. Uvijek je tražio od nas zapovjednika da držimo aktivnu obranu duž bojišnice. Davao je odgovornost nama zapovjednicima i tražio je decentralizaciju. Znao je vrlo dobro prepoznati tko se s odgovornošću može nositi, a tko ne!

Prepoznao je važnost međugranske integracije, važnost zračne potpore, važnost modernizacije i razvoja sposobnosti. Pri provedbi oslobodilačkih operacija inzistirao je uvijek na brzini provedbe. Udario je temelje Hrvatskoj vojsci i kao prvi vojnik, vodio ju je do povijesnih pobjeda. Bio je baš onakav kakav vođa i mora biti!

Dužnost svih nas je čuvati uspomenu na generala Bobetka i prenositi je na buduće generacije koje tek dolaze. Malo je pojedinaca kojima možemo pripisati zasluge za stvaranje države, a Janko Bobetko spada baš u tu skupinu. Ponosan sam što smo u mojem mandatu, po stožernom generalu Janku Bobetku, imenovali glavnu dvoranu za sastanke u Ministarstvu obrane.  Po generalu nosi ime i Centar za obrambene i strateške studije na Hrvatskom vojnom učilištu. Uvjeren sam kako Hrvatska vojska i hrvatski narod nikada neće zaboraviti stožernog generala Janka Bobetka

Kada novim generacijama govorimo o nasljeđu generala Janka Bobetka važno je istaknuti sljedeće. Zajedno s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i drugim generalima, iskoristio je povijesnu priliku u ostvarenju samostalne i nezavisne Hrvatske. Bio je poticaj kako meni tako i mnogim časnicima i vojnicima u teškim trenutcima te istinski primjer vođe.

Za mene je stožerni general Janko Bobetko simbol Domovinskog rata! Kao što je Amerikancima Patton ili Eisenhower tako je i nama general Bobetko – otac moderne Hrvatske vojske. Njegovo nasljeđe je pobjednička Hrvatska vojska koja je danas jamac mira i sigurnosti naše domovine Hrvatske ! Hvala mu! On počivao, a mi živjeli u miru!“