Vijesti

Komemoracija generalu Petroviću

U utorak 13. lipnja 2023. u prostorima i u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora održana je komemoracija za preminulog brigadnog generala Josipa Petrovića. Uz članove obitelji komemoraciji su nazočili načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj, izaslanik ministra obrane general Željko Živanović, izaslanik ministra hrvatskih branitelja general Dragutin Repinc te brojni članovi Hrvatskog generalskog zbora. O životu i djelu generala Petrovića govorio je predsjednik HGZ-a Marinko Krešić, a prigodne su riječi uputili general Živanović i admiral Hranj. Himnu i dvije prigodne skladbe izvela je klapa HRM Sveti Juraj. Prije same komemoracije nazočni su imali priliku upisati se u Knjigu sućuti.

Govor Marinka Krešića

Poštovani članovi obitelji Petrović, poštovani članovi Hrvatskog generalskog zbora, generali i admirali hrvatske pobjedničke vojske, hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, poštovani gosti, dame i gospodo !

Došao je kraj još jednom vojnički bogatom životu i prestalo je kucati još jedno dostojanstveno i samozatajno vojničko srce. U 81. godini života umro je naš član, suradnik i prijatelj, brigadni general Josip Petrović. Znali smo da se već se dulje vrijeme junački borio s teškom i neizlječivom bolešću, ali svejedno nas je ova tužna vijest uzdrmala kao i sve koji su ga poznavali.

Nakon osnovnog i srednjeg školovanja u rodnom kraju Špišić Bukovice i Virovitice u Zagrebu kao stipendist Ratnog zrakoplovstva JNA završava Elektrotehnički fakultet. Nakon diplomiranja 1966. godine i odsluženja vojnog roka u Školi rezervnih tehničkih oficira u Rajlovcu pokraj Sarajeva počinje aktivnu službu u činu tehničkog poručnika na dužnosti zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike na aerodromu Pleso u Zagrebu. Cijelu službu u JNA proveo je u Zagrebu na dužnostima od zapovjednika voda i satnije, stožernog časnika, predavača i višeg predavača, do voditelja znanstvene jedinice te zamjenika komandanta i načelnika Štaba Srednje vojno-tehničke škole pri CVVŠ-u u Zagrebu. Tijekom službe završio je brojne specijalizacije i usavršavanja u Jugoslaviji, Sovjetskom Savezu i Ujedinjenoj Kraljevini, a za zasluge odlikovan je sa pet odlikovanja bivše zajednice te više puta pohvaljivan i nagrađivan. U potpukovnika tehničke službe promaknut je 1985. godine i s tim je činom od 1989. do 1991. obnašao dužnost zamjenika komandanta i načelnika Stožera Srednje vojno-tehničke škole pri Centru visokih vojnih tehničkih u Zagrebu.

U kolovozu 1991. godine, kao potpukovnik JNA podnio je zahtjev za napuštanje JNA i dobio rješenje SSNO za prestanak službe s  5. rujnom 1991., a Zboru narodne garde priključuje se  6. rujna 1991. godine.

Tijekom Domovinskog rata obnašao je različite dužnosti u MORH-u i Glavnom stožeru HV.

Bio je načelnik Odjela u Sektoru za razvoju, proizvodnju i znanstveni rad MORH-a od 6. rujna do sredine prosinca 1991. te sudjelovao u ustrojavanju 310. brigade remontne potpore.

Iz MORH-a sredinom prosinca 1991. prelazi u Upravu za školstvo Glavnog stožera HV, gdje prvo radi kao savjetnik, a potom kao načelnik Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe u Sektoru za strateška istraživanja i nastavu, a uz ostale obveze radio je i na ustroju HVU i Dočasničke škole u Jastrebarskom.

Početkom veljače 1994. prelazi u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata pa kasnije i načelnika Odjela i voditelja u programima međunarodne obučne i obrazovne pomoći Hrvatskoj (MPRI/LRMP i IMET). Bio je i zamjenik predsjednika Vojno-tehničkog savjeta. Također je sudjelovao u uspostavi i provedbi poslijediplomskog studija “Vođenje i upravljanje pokretnim objektima”.

Radio je i na ustrojavanju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj, a od listopada 1998. godine obnašatelj je dužnosti zamjenika ravnatelja toga Instituta i usporedno voditelj projekata za nabavu PZO radara i obalnog radara za HRM. Od listopada 2000. do rujna 2001. obnašatelj je dužnosti ravnatelja Instituta.

Od rujna 2001. do listopada 2003. na dužnosti je prvog vojnog predstavnika Republike Hrvatske u Misiji RH pri NATO-u u Bruxellesu, a od listopada 2003. preuzima dužnost načelnika Odjela i zamjenika načelnika Službe za NATO/PfP u Upravi za obrambenu politiku MORH-a. Umirovljen je 31. prosinca 2003. godine.

Čin brigadira dodijeljen mu je 1992., a u čin stožernog brigadira promaknut je 1996. U čin brigadnog generala promaknut je 6. rujna 2001. godine. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe. Za svoj rad dobio je i više pohvala i nagrada ministra obrane i načelnika GS OSRH.

Nakon umirovljenja član je MORH-ova Savjeta za sukcesiju vojne imovine JNA i granski koordinator za tri ekspertne skupine projekta sukcesije. U svojstvu člana Savjeta za sukcesiju potkraj 2005. na međunarodnim konferencijama o obrambeno industrijskoj suradnji u Mariboru i Sarajevu nastupio je s temom «Sudbina vojno industrijskog kompleksa bivše SFRJ», gdje je predstavio neke rezultate projekta sukcesije. Autor je preko 80 stručnih i znanstvenih radova u širokom spektru područja od elektronike do upravljanja i planiranja te koautor triju preglednih radova objavljenih u časopisu Polemos 2006. godine.

Na Ratnoj školi OS RH «Ban Josip Jelačić» održavao je predavanja posvećena NATO-u, a u Hrvatskom saboru je po potrebi bio savjetnik Izaslanstva Sabora pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a.

Član je Hrvatskog generalskog zbora od 2013. Bio je predsjednik Nadzornog odbora HGZ-a od 2013. do siječnja 2022. godine. Otklanjajući nagovaranja da ponovno bude predsjednik, zamolio je da u slijedećem mandatu ostane samo član Nadzornog odbora na što je i izabran. Sva svoja znanja i iskustvo stavio je na raspolaganje HGZ-u, osobito na planu strateškog promišljanja te rada na našim dokumentima pa je kao takav bio nositelj ustrojavanja Centra za istraživanje i analize.

Uz predano sudjelovanje u aktivnostima HGZ-a ostat će nam u sjećanju i kao vrijedan i neumoran kroničar naših sastanaka. Kao jedan od predstavnika HGZ-a bio je vrlo aktivni član Uređivačkog odbora “Leksikona hrvatskih generala i admirala od Domovinskog rata do 2021.”,  koji smo ove godine  od MORH-a preuzeli mi u Hrvatskom generalskom zboru i čiju buduću promociju, čemu se jako veselio, eto, nažalost neće doživjeti.

General Josip Petrović je bio svestrano obrazovan, nenametljiv, tih i samozatajan, smiren i uvijek pun optimizma, suradnik u kojeg ste se mogli pouzdati i čovjek kojeg ste jednostavno morali poštivati, ne zato što je bio general nego zbog njegovih plemenitih ljudskih osobina.

Nedostajat će nam jer je mogao još puno pridonijeti našoj hrvatskoj braniteljskoj zajednici, Hrvatskom generalskom zboru, prijateljima, a najviše svojoj Mariji, Sonji i Vesni i cijeloj obitelji, kojima još jednom izražavam najdublju sućut u svoje ime i i u ime čitavog Hrvatskog generalskog zbora.

Generale, dragi Josipe,

hvala ti što si bio s nama i bio jedan od nas,

hvala ti za sve što si učinio za Hrvatsku, njezinu slobodu i hrvatsko državno osamostaljenje.

Neka Ti je vječna hvala i slava, počivao u miru Božjem !

Krešimir KašparKomemoracija generalu Petroviću

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)