Ratni ministar obrane
Gojko Šušak rođen je 16. travnja 1945. u Širokom Brijegu kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak. Otac i brat nestaju na kraju Drugog svjetskog rata. Nakon osnovne i srednje škole koje završava u Širokom Brijegu 1963. upisuje matematiku i fiziku na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Godine 1968. napušta Jugoslaviju. Put ga preko Austrije vodi do Kanade, gdje su odranije živjela dva njegova brata. Nakon dolaska u Kanadu, uz posao pohađa i studij biznisa. Među hrvatskim iseljenicima stječe s vremenom ugled poslovnog čovjeka, koji je društveno aktivan u raznim kulturnim i političkim aktivnostima iseljeničke zajednice.
U krugu okupljenom oko franjevačke misije u Norvalu, pridružuje se političkim krugovima hrvatskih domoljuba. Krajem 1980-ih godina domaćin je prve kanadske turneje budućeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Vraća se u Hrvatsku 23. veljače 1990. nakon 21 godina emigracije.
U prvoj hrvatskoj Vladi imenovan je koncem srpnja 1990. za ministra iseljeništva što obnaša i u drugoj Vladi, a 4. ožujka 1991. biva imenovan i zamjenikom ministra obrane. Od 18. rujna 1991. godine obnaša dužnost ministra obrane. Na dužnosti ministra obrane je sve do 3. svibnja 1998. godine. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. U tim časnim i ponosnim povijesnim vremenima ime Gojka Šuška je nezaobilazno.
Uz predsjednika Tuđmana jedna je od najzaslužnijih osoba za samostalnu i suverenu hrvatsku državu. Ministar Šušak bio je veliki domoljub, ozbiljan i priznat državnik, čovjek kojega su iznimno cijenili ne samo Hrvati, nego i predstavnici međunarodne zajednice. A poštivali su ga čak i oni koji ga nisu voljeli. A upravo oni koju su nam najviše pomogli – imali su neograničeno povjerenje i bili osobni prijatelji ministra Šuška. Zato je i bio najbliži i najpovjerljiviji Tuđmanov suradnik – kao što je to i sam Predsjednik više puta posvjedočio. Njegovo kratko izvješće „Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen !“ postalo je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.
Od 1994. godine nadalje, Šušak je uspostavio vrlo blisku suradnju s Ministarstvom obrane SAD-a. U posebno bliskim odnosima bio je s tadašnjim američkim ministrom obrane Williamom Perryem. Na političkoj sceni je rijetko viđeno međusobno poštovanje kao što su ga jedan drugom iskazivala ova dvojica ministara.
Gojko Šušak je umro u Zagrebu 3. svibnja 1998. godine nakon kratke i teške bolesti.
Sahranjen je uz najviše vojne počasti na Mirogoju u Zagrebu. William Perry prisustvovao je pogrebu kao službeni predstavnik Sjedinjenih Država i u svom govoru između ostalog rekao: “Gojko Šušak je bio čovjek doista važnih kvaliteta: bio je tvrdoglav i samouvjeren, ali iznad svega bio je domoljub. Bio je vizionar u oružanim pitanjima i njegova je zasluga što će jednog dana hrvatska oružana sila postati značajan sudionik u zapadnim sigurnosnim organizacijama … Za Hrvatsku je bio presudan za uspostavu slobode, a za Sjedinjene Države je bio presudan za uspostavu mira i stabilnosti na ovom prostoru”.
Od 2000. godine ime Gojka Šuška sustavno se prešućivalo, lažno optuživalo i blatilo, kako bi se umanjila njegova velika uloga u obrani i uspostavi Hrvatske države, ali i zaštite položaja Hrvata u BiH. Njegova uloga u očuvanju hrvatskih ognjišta i konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH je velika, no i danas je pitanje prijepora za mnoge političare i povjesničare.
Gojko Šušak je uz predsjednika Tuđmana i kardinala Kuharića, jedan od tri velikana Hrvatskog naroda u stvaranju hrvatske Države. Zaslužio je svoje časno mjesto u hrvatskoj povijesti.
U spomen na njegov lik i djelo Hrvatska Demokratska Zajednica je osnovala Zajednicu branitelja HDZ-a „Gojko Šušak“ koja okuplja hrvatske branitelje i koja s ponosom nosi njegovo ime.
Odlikovan je Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom (posmrtno), Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti. Također je odlikovan medaljama „Bljesak“, Ljeto ’95“ „Oluja“, „Iznimni pothvat“ i Spomen medaljom „Vukovar“.
Za zasluge i doprinose Domovinskom ratu 1990. -1992. predsjednik Tuđman dodjelio mu je 1. ožujka 1993. godine čin pričuvnog general-pukovnika, a nakon toga i čin pričuvnog generala zbora.
Nakon smrti, a „za osobite zasluge u ustroju Hrvatske vojske i vođenju Domovinskog rata do pobjedonosnog završetka te za izgradnju Hrvatske vojske u suvremenu vojnu silu kao jamstvo sigurnosti i budućnosti hrvatskog naroda u suverenoj i samostalnoj, nezavisnoj i demokratskoj hrvatskoj državi“ predsjednik Tuđman je Gojka Šuška posmrtno promaknuo u čin stožernog generala.
U Širokom Brijegu i Sinju jedan trg nosi njegovo ime, a u Zagrebu jedna ulica: Avenija Gojka Šuška u Dubravi. U Širokom Brijegu je 31. svibnja 2008. godine, otkriven njegov spomenik kojeg je napravio Kuzma Kovačić. U Širokom Brijegu se od njegove smrti svake godine održava memorijalni nogometni turnir u njegovu čast. Na njemu sudjeluju momčadi iz BiH i Hrvatske. Od 13. siječnja 2017. godine jedna od dvorana u Ministarstvu obrane u Zagrebu nosi ime Gojka Šuška.
Gojko Šušak