Janko Bobetko

Stožerni general Janko Bobetko 

Rođen u Crncu kraj Siska 10. siječnja 1919. Nakon osnovne škole u Sisku je pohađao gimnaziju, a nakon toga je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. Godine 1938. postaje član Komunističke partije Jugoslavije, a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju. Odlazi u partizane i kao borac 7. Banijske brigade i divizije prolazi Neretvu, Sutjesku, … Kraj rata dočekuje u činu potpukovnika te ostaje u aktivnoj službi JNA. Završio je Visoku vojnu akademiju JNA i 1954. je promaknut u čin general-majora JNA. Godine 1966. promaknut u čin general-potpukovnika i imenovan na dužnost načelnika Štaba 5. vojne oblast JNA (Slovenija i Hrvatska) što je obnašao do 2. prosinca 1971. godine kada je zbog izravne političke potpore hrvatskom rukovodstvu i Vladi u vrijeme Hrvatskog proljeća i odbijanja da se u službu ponovno vrati u Beograd smijenjen sa svih dužnosti i stavljen pod stalni policijski nadzor. Aktivna vojna služba prestala mu je 29. rujna 1972. Nositelj je „Partizanske spomenice 1941.“ i niza drugih visokih jugoslavenskih odlikovanja.

Svibnja 1967. izabran je za zastupnika u Republičko vijeće Sabora SR Hrvatske te ponovno u travnju 1969. godine. Tijekom 1990. godine politički se ponovno aktivira i djeluje u Sisku i na Baniji, a u siječnju 1991. godine kao član Komisije za nacionalnu sigurnost na sjednici Hrvatskog sabora upozorava na potrebu odlučnosti i spremnosti za događaje koji prijete te se stavlja na raspolaganje za obranu Domovine. Izabran na listi HDZ-a za zastupnika u Zastupnički dom Sabora 2. kolovoza 1992. te ponovo 29. listopada 1995. godine.

Dana 8. siječnja 1992. godine odlukom predsjednika Republike Hrvatske imenovan je za „glavnog savjetnika i zamjenika načelnika za borbenu upotrebu, obuku i školstvo sastava Hrvatske vojske u Ministarstvu obrane”. Naredbom predsjednika Republike Hrvatske 10. travnja 1992. godine imenovan je za „zapovjednika svih postrojbi hrvatske vojske na južnom bojištu od Splita do Dubrovnika“ , a „u tom smislu podređena su mu sva zapovjedništva navedenog sektora uključujući i one iz Hrvatske Ratne Mornarice“. Temeljem te naredbe osobno organizira pripreme i izvođenje operacije za oslobađanje Dubrovnika i juga Hrvatske.

Dana 20. studenoga 1992. godine imenovan je za načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske i tu dužnost obnaša do 15. srpnja 1995. godine. S najužim timom časnika u GSHV planira operacije za konačno oslobađanje cjelokupnoga okupiranog područja RH, a kroz izvođenje operacija s ograničenim ciljevima „Maslenica“, „Medački džep“ i „Bljesak“ provjerava razinu borbene spremnosti i učinkovitosti za završnu operaciju „Oluja“ kojom zbog bolesti neće zapovijedati. Poslije uspješno završene operacije „Bljesak“ organizira i osobno zapovijeda prvim Mimohodom HV na Jarunu 30. svibnja 1995. godine.

Dužnost načelnika GS OS RH službeno je predao na Brijunima 17. srpnja 1995. godine, na posebnom izvješčivanju predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika, pred svim zapovjednicima grana i zbornih područja.

Kao umirovljeni general ostaje i dalje politički aktivan pa je na listi HDZ-a 29. listopada 1995. godine ponovno izabran za zastupnika u Hrvatski sabor. Osobito je aktivan na isticanju obveze brige i trajne pomoći obiteljima i djeci poginulih roditelja, a osobito invalidima Domovinskog rata.

Stožerni general Janko Bobetko umro je 29. travnja 2003. godine u Zagrebu, a sahranjen je uz najviše državne i vojne počasti na groblju Viktorovac u Sisku.

U čin generala zbora promaknut je 4. siječnja 1992. godine, a u čin stožernog generala 24. svibnja 1995. godine.

Odlikovan je Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom Ante Starčevića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom Domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina te medaljama „Bljesak“, „Oluja“ i „Iznimni pothvat“.

Kao znak priznanja od 13. siječnja 2017. godine jedna od dvorana u Ministarstvu obrane nosi ime stožernog generala Bobetka

Bio je oženjen, troje djece. O svom životnom putu te vojničkoj i političkoj djelatnosti podrobnije govori u svojoj knjizi „Sve moje bitke“ koju je objavio u vlastitoj nakladi 1996. godine u Zagrebu.

General Janko Bobetko supotpisao je „Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih generala i ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti“ od 28. rujna 2000. kojim su od tadašnje vlasti tražili prekid „kampanje kriminalizacije Domovinskog rata“.

Tužiteljstvo Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu optužilo je 23. kolovoza 2002. generala Bobetka, optuživši ga po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti za ratni zločin počinjen 1993. godine u akciji “Medački džep”. Sud je optužnicu potvrdio 17. rujna 2002. godine, te je 20. rujna 2002. godine objelodanio. Optužnica nije nikada uručena, a nakon smrti generala Raspravno vijeće donijelo je 24. lipnja 2003., odluku kojom je postupak obustavljen.