MARIJAN BIŠĆAN (9.7.1956.- 7.1.2018.)
Marijan Bišćan rođen je 9. srpnja 1956. u Zagrebu. Dragovoljac je Domovinskog rata. Od 15. kolovoza 1991. do 2. siječnja 1992. pripadnik je Narodne zaštite. Do 31. srpnja iste godine pripadnik je 102. brigade u svojstvu izvidnika. U djelatni vojni sastav ulazi 1. sječnja 1994. godine kao pripadnik 8. lakojurišne brigade Vojne policije gdje ostaje do njezina gašenja. Od 1. rujna 1994. godine sve do umirovljenja pripadnik je 1. hrvatskog gardijskog zdruga u činu narednika. Teško je ranjen 11. listopada 1995. godine u oslobodilačkoj operaciji Južni potez u mjestu Sitnice u BiH. Amputirane su mu obje noge te ga je lječnička komisija proglasila stopostotnim ratnim vojnim invalidom prve skupine. Za izniman doprinos u Domovinskom ratu više puta je odlikovan. Prilikom izvršenja zapovjedi dana 11. listopada 1995.,u akciji Južni potez Marijan Bišćan je pokazao veliku hrabrost i odlučnost po rizik vlastitog života.
GENERAL-PUKOVNIK HVO DRAGAN ĆURČIĆ (1.9.1965.- 1.12.2019.)
General-pukovnik HVO Dragan Ćurčić je rođen 1. rujna 1965. godine u selu Janjac nadomak Zenice, a školovao se u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu gdje je naposljetku specijalizirao pješaštvo. Iz JNA je pobjegao 1992. godine, a potom se u Vrgorcu (Hrvatska) pridružio Božanu Šimoviću, Anti Jelaviću i Nijazu Batlaku – Daidži u Pukovniji “Kralj Tomislav” osnovanoj u tom gradu u studenom 1991. godine. Pukovnija “Kralj Tomislav” zaustavila je presijecanje juga Hrvatske u borbenim operacijama protiv JNA i izlazak srpsko-crnogorskog agresora na Pelješac. Iz te je postrojbe nastala je postrojba za posebne namjene “Ludvig Pavlović” čiji je Ćurčić zapovjednikom postao nakon pogibije Božana Šimovića u operaciji “Bura” na Hodovskoj visoravni. “Ludvig Pavlović” je uoči završnih operacija Hrvatskih snaga 1995. godine ušla u sastav 2. gardijske brigade HVO-a. Nakon Daytona bio je dozapovjednik Zajedničkog zapovjedništva Vojske Federacije BiH.
BRIGADNI GENERAL IZIDOR ČEŠNJAJ (10.5.1939.-23.11.2020.)
Član HGZ-a brigadni general Izidor Češnjaj preminuo je u ponedjeljak 23. studenoga 2020. godine. Izidor Češnjaj rođen je 10. svibnja 1939. u Šinkovici Bednjanskoj, općina Bednja. Poslije osnovne škole u Bednji, izabrao je vojni poziv u bivšoj JNA završivši Vojnu akademiju u Beogradu 1961. godine. Tijekom službe obnašao je dužnosti od zapovjednika voda do zapovjednika divizije. Umirovljen je na vlastiti zahtjev u travnju 1991. godine u činu pukovnika JNA. U ljeto iste godine uključio se u organizaciju obrambenih priprema i stvaranje Hrvatske vojske te kao dragovoljac pristupa Zboru narodne garde 1. listopada 1991. godine. Preveden je u čin brigadira. Obnašao je dužnosti zapovjednika Operativne zone Karlovac od listopada 1991. do prosinca 1992. godine te zapovjednika Operativne zone/Zbornog područja Gospić od prosinca 1992. do rujna 1993. godine. Od rujna 1993. do svibnja 1994. godine Inspektor je u Glavnoj inspekciji obrane MORH, a od lipnja 1994. do prestanka djelatne vojne službe 22. ožujka 1996. godine nastavnik je na Katedri strategije i operatike na HVU “Petar Zrinski”. Za vrijeme Domovinskog rata sudjelovao je u svim akcijama kao zapovjednik OZ Karlovac i ZP Gospić u kojima su sudjelovale postrojbe kojima je zapovijedao, a kao nastavnik u VRO “Oluja”. U čin brigadnog generala pješaštva promaknut je 25. svibnja 2000. godine. Za svoj rad i doprinose višestruko je odlikovan i nagrađivan. Godine 2020. dobio je nagradu za životno djelo Karlovačke županije „zbog iznimnog doprinosa i rezultata trajne vrijednosti u Domovinskom ratu, te prilikom uspostave neovisnosti Hrvatske”. Posljednji ispraćaj generala Češnjaja bio je na Gradskom groblju Varaždin 28. studenoga 2020.
GENERAL-BOJNIK MIROSLAV TUĐMAN (25.5.1946.-31.1.2021.)
Član i jedan od utemeljitelja Hrvatskog generalskog zbora general-bojnik prof. dr. sc. Miroslav Tuđman preminuo je u nedjelju 31. siječnja 2021. godine. Miroslav Tuđman rođen je 25. svibnja 1946. godine u Beogradu. Gimnaziju je pohađao i završio u Zagrebu. Studirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te diplomirao 1970. godine. Tijekom studija bavio se novinarstvom. Radio je kao istraživač u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu od 1972. do 1977. Od 1977.do 1988. godine vodio je INDOK-službu Zavoda za kulturu Hrvatske. Od 1988. zaposlen je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za informacijske znanosti, gdje predaje teoriju informacijskih znanosti, organizaciju znanja, uvod u izvještajne sustave i službe. Od 1988. šef je Katedre za dokumentaristiku (kasnije Katedra za organizaciju znanja). Osnivač je i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1989. – 1991.). Bio je prodekan za znanost Filozofskog fakulteta od 1990. do 1991. godine. Završio je postdiplomski studij informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1975. god. i magistrirao temom “Spoznajno-logistički elementi-činjenice i obavijesti”. Na Sveučilištu u Zagrebu stekao je i doktorat iz područja informacijskih znanosti obranom disertacije “Paradigma informacijske znanosti” 1985. godine. Izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta 1987., izvanrednog profesora 1991., redovitog profesora 1998., a 2005. godine izabran je u trajno zvanje redovitog profesora. Dragovoljac je Domovinskog rata od lipnja 1991. Bio je zadužen za formiranje Uprave za informativno političku djelatnost (IPD) Ministarstva obrane, koju je vodio do prosinca 1991. Sudionik je svih većih vojnih operacija Hrvatske vojske od 1992.do 1995. godine. Radio je na izradi prijedloga ustroja MORH-a i Hrvatske vojske u više navrata. Bio je voditelj Centra za strategijska istraživanja 1992. i 1993. godine. Bio je član svih vijeća obrane i nacionalne sigurnosti Predsjednika Republike od 1993.- 1999. godine. Bio je nositelj kolegija i predavač na Ratnoj školi “Ban Josip Jelačić” od prvog naraštaja do 2000. godine. Čin brigadira dodijeljen mu je 11. rujna 1992. godine, a u čin general-bojnika promaknut je 24. svibnja 1995. godine. Odlikovan je Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti te medaljama “Bljesak”, “Ljeto ‘95”, “Oluja”, “Iznimni pothvat” i Spomen- medaljom Vukovar. Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe u dva navrata (1993.-1998. i 1999.-2000.) te u tom svojstvu odgovoran za koordinaciju civilnih i vojnih službi u Hrvatskoj te koordinaciju zajedničkih operacija sa stranim izvještajnim službama. Od 2000. godine bio je glavni i odgovorni urednik međunarodnog časopisa „National Security and the Future“, prvog časopisa u Hrvatskoj koji se bavi istraživanjem izvještajne djelatnosti i nacionalne sigurnosti u suvremenoj povijesti i međunarodnoj politici. Autor je oko 200 znanstvenih i stručnih članaka u domaćim i stranim časopisima, urednik petnaestak zbornika iz područja informacijske znanosti i nacionalne sigurnosti. Bio je voditelj niza znanstvenih projekata te održao brojna predavanja u inozemstvu. Objavio je knjige “Struktura kulturne informacije” (Zagreb 1983.), ‘Teorija informacijske znanosti” {Zagreb, 1986.), “Obavijest i znanje” (Zagreb, 1990.), “Uvod u informacijsku znanost” (zajedno s D. Borasom, Z. Dovedanom, Zagreb, 1992.), “Razuznavaneto” (grupa autora, Sofia, 2000.), “Priča o Paddyju Ashdownu i Tudmanovoj salveti” (Zagreb, 2003.), “Krivi za zločin samoodređenja?” (Zagreb, 2003.), “Prikazalište znanja” (Zagreb, 2004.), “Istina o Bosni i Herecegovini. Dokumenti 1991. – 1995.” (Zagreb, 2005.), “Vrijeme krivokletnika” (Zagreb, 2006.), „Informacijsko ratište i informacijska znanost“ (Zagreb, 2008.), „Programiranje istine“ (Zagreb, 2012.), „Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije“ (Zagreb, 2013.), „Programirane hereze i hrvatski otpori“ (Zagreb, 2013.), “Druga strana rubikona” (Zagreb, 2017.), „Haški krivolov“ (Zagreb, 2019.). Početkom 90-tih sudjeluje u osnivanju Socijaldemokratske stranke Hrvatske (SDSH) koja je na prvim slobodnim i demokratskim izborima nastupala zajedno s Koalicijom narodnog sporazuma. Na lokalnim izborima 2001., kao nositelj nezavisne liste za Skupštinu grada Zagreba, osvaja 7,6% glasova i dobiva pet gradskih zastupnika. Iste godine osniva stranku Hrvatski istinski preporod (HIP) koja se gasi 2011. godine. Član je Inicijativnog odbora i jedan od utemeljitelja Hrvatskog generalskog zbora osnovanog na izbornoj skupštini u hotelu “Four Points Panorama” 7. studenoga 2005. godine. Bio je nezavisni kandidat na predsjedničkim izborima održanima 27. prosinca 2009. godine. Suosnivatelj je pokreta Hrvatski rast, u prosincu 2010. godine, ali ga napušta sredinom slijedeće godine. Godine 2011. na listi HDZ-a ulazi u Hrvatski sabor te obnaša dužnosti predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i člana tri odbora. Izabran na parlamentarnim izborima 2015. obnaša dužnosti potpredsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te člana četiri odbora. Nakon izbora 2016. godine izabran je za voditelja Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a te za člana četiri odbora. Iste saborske dužnosti obnašao je i nakon izbora 2020. godine. Posljednji ispraćaj bio je na zagrebačkom groblju Mirogoj 4. veljače 2021.
MILAN BANDIĆ (22.11.1955.-28.2.2021.)
Počasni član HGZ-a, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić (rođen 22.11.1955.) preminuo je 28. veljače 2021. godine. Sahranjen je 3. ožujka 2022. godine na gradskom groblju Mirogoj.
GENERAL-BOJNIK HVO MILJENKO LASIĆ (27.2.1954. – 8.4.2021.)
GENERAL-PUKOVNIK JOZO ČULETIĆ (2.12.1951.-15.12.2021.)
Zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora od 2013. do 2018. godine, umirovljeni general-pukovnik Jozo Čuletić, preminuo je 15. prosinca 2021. godine. Bio je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i PZO od 1996. do 2001. Posljednji ispraćaj bio mu je u srijedu 22. prosinca 2021. godine na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoj.
BRIGADNI GENERAL MILAN BOKULIĆ (25.6.1947. – 31.3.2022.)
General Milan Bokulić rođen je 25. lipnja 1947. u Ogulinu. Tijekom Domovinskog rata bio je u Zapovjedništvu obrane Grada Zagreba, a potom i na Hrvatskom vojnom učilištu te u Glavnom stožeru Hrvatske vojske. Sudjelovao je u uspostavi i modernizaciji sustava PZO-a u OSRH, a rukovodio je i bojnim gađanjima ciljeva u zraku. Bio je sudionik operacije Oluja. Nakon umirovljenja pridonio je radu na projektu sukcesije vojne imovine, kao granski koordinator za Kopnenu vojsku. U djelatnu vojnu službu u OSRH primljen je 1. rujna 1991. godine. U čin brigadnog generala zrakoplovstva promaknut je 30. prosinca 2002., kad je i umirovljen. Za zasluge u OSRH odlikovan je:, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina časne službe te medaljom “Oluja”.
GENERAL-PUKOVNIK ĐURO DEČAK (18.1.1952. – 1.4.2022.)
Član HGZ-a umirovljeni general-pukovnik Đuro Dečak preminuo je 1. travnja 2022. Godine. Bio je istaknuti političar, sudionik i zapovjednik Hrvatske vojske tijekom i nakon Domovinskog rata. Vojnu karijeru završio je kao zapovjednik II. zbornog područja Đakovo u činu general-pukovnika. Zastupnik Hrvatskog sabora u više navrata i župan Virovitičko-podravske županije 1997. do 2000. godine. Od 1995. godine predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske. Dugogodišnji predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza. Član Hrvatskog generalskog zbora od 2009. godine. Odlikovan je Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe te medaljama „Bljesak i „Oluja“. Sahranjen je na Gradskom groblju u Virovitici uz vojne počasti 4. travnja 2022.
GENERAL ZBORA PAVAO MILJAVAC (3.4.1953.-6.12.2022.)
Počasni predsjednik Hrvatskog generalskog zbora i predsjednik HGZ-a u dva mandata, umirovljeni general zbora Pavao Miljavac preminuo je 6. prosinca 2022. Bio je sudionik Domovinskog rata od 1990. godine, zapovjednik Zbornog područja, pomoćnik načelnika i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, ministar obrane Republike Hrvatske, zastupnik u Hrvatskom saboru. Bio je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora od 2013. do 2022. godine te od 22. siječnja 2022. počasni predsjednik Hrvatskog generalskog zbora. Pavao Miljavac rođen je 3. travnja 1953. godine u mjestu Maletići u blizini Duge Rese. Osnovnu školu pohađao je u Novigradu na Dobri i u Dubovcu dok je gimnaziju završio u Karlovcu. Nakon srednje škole upisao je Tehnološko-kemijski fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirao. U obranu Republike Hrvatske uključio se kao dragovoljac od 19. studenoga 1990. godine. Od 7. studenoga 1991. do 22. ožujka 1992. obnaša zapovjednu dužnost u 137. domobranskoj pukovniji Duga Resa. Od 23. ožujka 1992. godine zapovjednik je 137. brigade Duga Resa. Od 11. ožujka 1993. godine imenovan je za zapovjednika Zbornog područja Karlovac. Od 12. srpnja 1994. godine imenovan je za pomoćnika načelnika GS OSRH za domobranstvo. Za zamjenika načelnika GS OSRH imenovan je 12. ožujka 1996. godine, a 16. studenoga 1996. godine imenovan je na dužnost načelnika Glavnog stožera OSRH što obnaša do 14. listopada 1998. godine. Od 14. listopada 1998. do 27. siječnja 2000. ministar je obrane Republike Hrvatske. Čin brigadira dodijeljen mu je 10. ožujka 1992. U čin general-bojnika promaknut je 20. svibnja 1994. godine, u čin general-pukovnika 12. ožujka 1996., a u čin generala zbora 20. siječnja 2000. godine. Odlikovan je Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom Ante Starčevića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina i medaljama “Bljesak”, “Oluja”, “Iznimni pothvat” i ”Ljeto ‘95”. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru od 2. veljače 2000. do 22. prosinca 2003., a od 14. svibnja 2015. do 18. veljače 2020. član Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske. Sahranjen je 9. prosinca 2022. na mjesnom groblju u Novigradu na Dobri.
GLAVNI POLICIJSKI SAVJETNIK IVAN RAGUŽ (7.12.1959.-20.3.2023.)
Član HGZ-a umirovljeni glavni policijski savjetnik i pukovnik HV-a, HRVI, Ivan Raguž, preminuo je 20. ožujka 2023. godine. Rođen je 7. prosinca 1959. godine. Od osnutka ZNG-a općine Slavonski Brod, osnutka četvrte satnije u Đakovu i 3. GBR bio je zamjenik Krešimira Šipoša, a kasnije i generala Ivana Obrovca i Mladena Kruljca. Nakon umirovljenja aktivan je bio u Udruzi veterana 3. GBR HV Slavonski Brod i u Hrvatskom generalskom zboru. Posljednji ispraćaj bio je na glavnom gradskom groblju u Slavonskom Brodu u srijedu 22. ožujka 2023. godine.
GENERAL-BOJNIK ZVONIMIR SKENDER (18.7.1939.-13.4.2023.)
Član HGZ-a umirovljeni general-bojnik Zvonimir Skender preminuo je dana 13. travnja 2023. u svojoj 83. Godini. Rođen 18. srpnja 1939. u Zagrebu, nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, u Francusku odlazi 1958. godine. U Francuskoj završava završava Višu školu za elektrotehniku i vezu. U francusku Legiju stranaca pristupa 1959. godine. Prolazi vojnu obuku i rat u Alžiru. Završava školu za zapovjednika voda u travnju 1963. i dobiva čin starijeg vodnika 1965. godine. Nakon toga završava školu za zapovjednika satnije. U čin poručnika promaknut je 1974., u čin bojnika 1988. godine, a umirovljen je s činom pukovnika 1989. godine (u Legiji lieutenant-colonel). Tijekom službe bio je zapovjednik voda Legije u Djiboutiju, zapovjednik satnije na otoku Majoti (Arhipelag Comora ) i zapovjednik satnije na atomskom poligonu u Pacifiku. Potom je zapovjednik za sigurnost u 1. pukovniji i zapovjednik operative u 13. polu brigadi Legije u Djibutiju do odlaska u mirovinu. Od 1991. do 1993. pod ugovorom je kao vojni savjetnik u Mozambiku. Po isteku ugovora vraća se u Hrvatsku i pristupa kao dragovoljac u Hrvatsku vojsku 12. lipnja 1993. i odlazi na Južno bojište. Od prosinca 1993. do travnja 1994. zapovjednik je zbornog područja Tomislavgrad. Od 1. travnja 1994. načelnik je Stožera i zamjenik zapovjednika 1. hrvatskog gardijskog zbora (HGZ) do 17. rujna 1998. kada postaje zapovjednik Zbora. Od 23. rujna 1999. ponovno je imenovan na dužnost načelnika Stožera ujedno i zamjenika zapovjednika 1. HGZ-a. Umirovljen je 1. travnja 2001. godine. Čin brigadira dodijeljen mu je 1994. godine. U čin stožernog brigadira promaknut je 1995., a 1996. u čin general-bojnika. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina službe te medaljama “Bljesak”, “Ljeto ‘95” i “Oluja”. Nositelj je i sedam francuskih vojnih odlikovanja. Posljednji ispraćaj generala Skendera bio je u 17. travnja 2023. godine u mjestu Corte na otoku Korzici u Francuskoj. Komemoracija za generala Skendera održana je 18. travnja 2023. godine u dvorani Hrvatskog generalskog zbora, Jurja Habdelića 2 u Zagrebu.
BRIGADNI GENERAL JOSIP PETROVIĆ (11.10.1942.-8.6.2023.)
Član Nadzornog odbora HGZ-a umirovljeni brigadni general Josip Petrović preminuo je 8. lipnja 2023. u Zagrebu. Rođen je 11. listopada 1942. u Koriji. Nakon osnovnog i srednjeg školovanja u rodnom kraju i Špišić Bukovici i Virovitici u Zagrebu kao stipendist Ratnog zrakoplovstva JNA završava Elektrotehnički fakultet. Nakon diplomiranja 1966. godine i odsluženja vojnog roka u Školi rezervnih tehničkih oficira u Rajlovcu pokraj Sarajeva počinje aktivnu službu u činu tehničkog poručnika na dužnosti zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike na aerodromu Pleso u Zagrebu. Cijelu službu u JNA proveo je u Zagrebu na dužnostima od zapovjednika voda i satnije, stožernog časnika, predavača i višeg predavača, do voditelja znanstvene jedinice te zamjenika komandanta i načelnika Štaba Srednje vojno-tehničke škole pri CVVŠ-u u Zagrebu. Tijekom službe završio je brojne specijalizacije i usavršavanja u Jugoslaviji, Sovjetskom Savezu i Ujedinjenoj Kraljevini, a za zasluge odlikovan je sa pet odlikovanja bivše zajednice te više puta pohvaljivan i nagrađivan. U potpukovnika tehničke službe promaknut je 1985. godine i s tim je činom od 1989. do 1991. obnašao dužnost zamjenika komandanta i načelnika Stožera Srednje vojno-tehničke škole pri Centru visokih vojnih tehničkih u Zagrebu. U kolovozu 1991. godine, kao potpukovnik JNA podnio je zahtjev za napuštanje JNA i dobio rješenje SSNO za prestanak službe s 5. rujnom 1991., a Zboru narodne garde priključuje se 6. rujna 1991. godine. Tijekom Domovinskog rata obnašao je različite dužnosti u MORH-u i Glavnom stožeru HV. Bio je načelnik Odjela u Sektoru za razvoju, proizvodnju i znanstveni rad MORH-a od 6. rujna do sredine prosinca 1991. te sudjelovao u ustrojavanju 310. brigade remontne potpore. Iz MORH-a sredinom prosinca 1991. prelazi u Upravu za školstvo Glavnog stožera HV, gdje prvo radi kao savjetnik, a potom kao načelnik Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe u Sektoru za strateška istraživanja i nastavu, a uz ostale obveze radio je i na ustroju HVU i Dočasničke škole u Jastrebarskom. Početkom veljače 1994. prelazi u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata pa kasnije i načelnika Odjela i voditelja u programima međunarodne obučne i obrazovne pomoći Hrvatskoj (MPRI/LRMP i IMET). Bio je i zamjenik predsjednika Vojno-tehničkog savjeta. Također je sudjelovao u uspostavi i provedbi poslijediplomskog studija Vođenje i upravljanje pokretnim objektima. Također je radio i na ustrojavanju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj, a od listopada 1998. godine obnašatelj je dužnosti zamjenika ravnatelja toga Instituta i usporedno voditelj projekata za nabavu PZO radara i obalnog radara za HRM. Od listopada 2000. do rujna 2001. obnašatelj je dužnosti ravnatelja Instituta. Od rujna 2001. do listopada 2003. na dužnosti je prvog vojnog predstavnika Republike Hrvatske u Misiji RH pri NATO-u u Bruxellesu, a od listopada 2003. preuzima dužnost načelnika Odjela i zamjenika načelnika Službe za NATO/PfP u Upravi za obrambenu politiku MORH-a. Umirovljen je 31. prosinca 2003. godine. Čin brigadira dodijeljen mu je 1992., a u čin stožernog brigadira promaknut je 1996. U čin brigadnog generala promaknut je 6. rujna 2001. godine. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe. Za svoj rad dobio je i više pohvala i nagrada ministra obrane i načelnika GS OSRH. Nakon umirovljenja član je MORH-ova Savjeta za sukcesiju vojne imovine JNA i granski koordinator za tri ekspertne skupine projekta sukcesije. U svojstvu člana Savjeta za sukcesiju potkraj 2005. na međunarodnim konferencijama o obrambeno industrijskoj suradnji u Mariboru i Sarajevu nastupio je s temom «Sudbina vojno industrijskog kompleksa bivše SFRJ», gdje je predstavio neke rezultate projekta sukcesije. Autor je preko 82 stručna i znanstvena rada u širokom spektru područja od elektronike do upravljanja i planiranja te koautor triju preglednih radova objavljenih u časopisu Polemos 2006. godine. Na Ratnoj školi OS RH «Ban Josip Jelačić» održavao je predavanja posvećena NATO-u, a u Hrvatskom saboru je po potrebi bio savjetnik Izaslanstva Sabora pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a. Bio je predsjednik Nadzornog odbora HGZ-a od 2013. do siječnja 2022. od kada je bio član Nadzornog odbora. Sva svoja znanja i iskustvo stavio je na raspolaganje HGZ-u te je sudjelovao u brojnim aktivnostima, a osobito na planu strateškog promišljanja te rada na temeljnim dokumentima Udruge. Sahranjen je 14. lipnja 2023. na zagrebačkom gradskom groblju Miroševac.
Preminuli članovi HGZ-a