Povijest sigurnosno-obavještajnog sustava sustava do 2006. godine

Od hrvatske samostalnosti središnje tijelo za obavljanje poslova nacionalne sigurnosti bio je Ured za zaštitu ustavnog poretka (UZUP) koji je osnovan 27. svibnja 1991. UZUP je prestao s radom 21. ožujka 1993. kada se osniva Ured za nacionalnu sigurnost (UNS). UNS je u zakonski okvir stavljen donošenjem Zakona o Uredu za nacionalnu sigurnost 17. svibnja 1995. Ciljeve i zadaće obavještajne zajednice određivao je Stožerni odbor nacionalne sigurnosti (SONS) i Koordinacijski odbor obavještajne zajednice (KOOZ). Zadaća SONS-a bila je usmjeravanje i usklađivanje rada državnih ministarstava u obavljanju poslova nacionalne sigurnosti, dok je KOOZ bio odgovoran za provedbu zadaća dobivenih od SONS-a. Jezgru obavještajne zajednice činile su četiri službe koje su se bavile obavještajnim radom:

  • Hrvatska izvještajna služba (HIS)
  • Služba za zaštitu ustavnog poretka MUP-a RH (SZUP)
  • Sigurnosno-informativna služba Ministarstva obrane RH (SIS) 
  • Obavještajna uprava Glavnog stožera Oružanih snaga RH (ObU GSOSRH)

Predsjednik Republike davao je smjernice rada UNS-u i obavještajnoj zajednici Republike Hrvatske (RH). Predstojnik UNS-a i državni ministri određivali su zadaće službama za koje su bili odgovorni. Osim UNS-a i službi, širi krug sigurnosnog sustava činile su i kriminalistička policija, vojna policija, carinska služba, financijska policija, čiji su se predstavnici mogli pozvati na sjednice KOOZ-a.

Zakonom o sigurnosnim službama RH iz 2002. godine osnovane su tri sigurnosne službe:

  • Obavještajna agencija (OA)
  • Protuobavještajna agencija (POA)
  • Vojna sigurnosna agencija (VSA)

 Radi ostvarivanja suradnje Predsjednika Republike i Vlade RH u usmjeravanju rada sigurnosnih službi, osnovano je Vijeće za nacionalnu sigurnost (VNS), a radi operativnog usklađivanja rada sigurnosnih službi, Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi.

Krešimir KašparPovijest sigurnosno-obavještajnog sustava sustava do 2006. godine