Završna konferencija i okrugli stol projekta „HRVATSKI BRANITELJI U DOMOVINSKOM RATU  –  30. godina nakon pobjede – značaj i doseg političkih, socijalnih i vojnih postignuća Domovinskog rata“ financiranog od Ministarstva hrvatskih branitelja kroz javni poziv za financiranje/sufinanciranje aktivnosti psihološkog i socijalnog osnaživanja te podizanja kvalitete življenja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te stradalnika iz Domovinskog rata i aktivnosti promicanja vrijednosti Domovinskog rata u 2025. godini, održana je 11. lipnja 2026. u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora.

Na Završnoj konferenciji i okruglom stolu raspravljena su postignuća projekta, te su usvojeni zaključci i preporuke projekta. U samoj raspravi naglašena je potreba jačanja sigurnosne kulture kod mladih jer priroda suvremenih prijetnji i izloženost mladih tim prijetnjama zahtijevaju aktivan angažman u području obrazovanja i odgoja mladih.

Ključno pitanje odnosilo se na uvođenje novog predmeta ili programa kolokvijalnog naziva „Domovinski odgoj i sigurnost“ kroz koji bi se obradile i teme samozaštite mladih kao i obrane društva. Raspravljene su mogućnosti od predavanja kroz sate razredne zajednice, zatim fakultativnog predmeta i na kraju mogućnost uvođenja novog kurikuluma kao posebnog predmeta.

Nazočni su se složili sa potrebom jačanja sposobnosti kod mladih koje proizlaze iz obaveza civilne zaštite, otvorena je mogućnost posjete školskom centru Civilne zaštite u „Jastrebarskom“ i obuke mladih u tom centru te potrebe da predavanja iz područja Domovinskog odgoja i sigurnosti budu prepoznatljiva i atraktivna za mlade ljude. Naglasak je stavljen na osposobljavanje nastavnika i predavača. Najvažniji u svemu tome je, prema mišljenju nazočnih, su praksa i praktične aktivnosti kroz koje bi se jačale sposobnosti mladih u odgovoru na suvremene prijetnje.

Nazočni su bili Damir Jelenski, Tomislav Vukoja, Marinko Ogorec, Ivica Babić, Marija Španović, Mateja Šnajdar, Matea Brižić, Anita Perišić, Ivan Juroš, Nikola Turkalj, Dario Matika i Rudolf Klicper.

U nastavku integralni tekst usvojen na Završnoj konferenciji i okruglom stolu:

Projekt: „HRVATSKI BRANITELJI U DOMOVINSKOM RATU  –  30. godina nakon pobjede – značaj i doseg političkih, socijalnih i vojnih postignuća Domovinskog rata“

Trideset godina nakon ključnih pobjeda, vojna, politička i socijalna postignuća Domovinskog rata, nisu samo povijesne činjenice, već i ključni čimbenici trenutne stabilnosti, euroatlantskog položaja i budućeg razvoja Republike Hrvatske. No, postavlja se pitanje što bi trebalo dalje napraviti u novim geopolitičkim i sigurnosnim okolnostima u kojima se našla Hrvatska? Koja je uloga mladih u svemu tome?

Projekt je ukazao na potrebu povezivanja nekoliko čimbenika, a to su domovinski odgoj, sigurnost, samozaštita i obrana.  U pogledu prethodno navedenog radi se o prenošenju istine na mlade i očuvanje nacionalnog identiteta. Kroz izlaganja učenicima Gimnazije Tituša Brezovačkog posebno je naglašeno kako Domovinski rat i pobjede u operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ predstavljaju neprocjenjivi kamen temeljac moderne, samostalne i suverene Republike Hrvatske. Istaknuta je i povijesna važnost kriznih štabova i rane organizacije civilno-vojnih struktura koje su omogućile uspješnu pripremu i obranu zemlje od agresije. U okviru izlaganja i tematskih predavanja fokus je bio i na vojnim aspektima operacija, doktrini obrambenog rata kao i geopolitičkim promjenama koje utječu na modernu Hrvatsku. S druge strane u izlaganjima su povezane naučene lekcije iz Domovinskog rata sa suvremenim prijetnjama poput hibridnog rata i NBKO kriznih situacija, prenoseći od strane predavača stručna znanja učenicima odnosno mladim generacijama.

Sažeto se može reći da je cilj projekta postignut, a to je shvaćanje kako je potrebno trajno uvrštavanje povijesnih činjenica o Domovinskom ratu u obrazovni sustav, kako bi mlade generacije mogle izgraditi svijest o vrijednostima stvaranja hrvatske države, zaštiti nacionalnog identiteta i kulture sjećanja. Ali jednako tako i stečeno ratno iskustvo na primjeru organizacije kriznih stožera kroz sinergiju naroda i vojske. Sve navedeno ukazalo je na svijest o važnosti obrambenog sustava naspram suvremenih sigurnosnih prijetnji.

Kada se govori o samozaštitnoj i obrambenoj funkciji mladih, ne samo provedena izlaganja i aktivnosti, već i druge aktivnosti Hrvatskog generalskog zbora pokazale su goreću potrebu za sustavnim osposobljavanjem mladih u prepoznavanju ugroza i razvoja obrambene svijesti. Zaključeno je kako obrazovni sustav ne pruža dovoljno praktičnih znanja za reagiranje mladih u kriznim situacijama.

Rasprave u okviru ove aktivnosti, kao i drugih okruglih stolova i konferencija koje su provedene u Hrvatskom generalskom zboru, ukazale su na sljedeće:

• mladi danas pokazuju zadovoljavajuću razinu teorijskog znanja, ali i izraziti deficit praktičnih vještina u području prve pomoći, civilne zaštite te postupanja u slučajevima prirodnih nepogoda ili tehnoloških katastrofa: radi se o nedostatku bazičnih samozaštitnih vještina,
• potvrđena je nužnost ponovnog uvođenja obveznog služenja vojnog roka (temeljna vojna obuka) u cilju podizanja fizičke i mentalne spremnosti mladih za obranu zemlje, ali i služenja u postrojbama civilne zaštite,
• zaključeno je kako srednje škole mogu biti mjesto sinergije civilne zaštite i obrazovanja odnosno da škole kao obrazovne ustanove mogu provoditi simulacije i vježbe upravljanja kriznim situacijama među mladima u suradnji s civilnom zaštitom, prije svega kako bi mladi razvili refleks samozaštite te
• samozaštitna funkcija ne podrazumijeva samo individualnu zaštitu, već i razvoj empatije i tolerancije među mladima čime se sprječava vršnjačko nasilje i gradi otpornije društvo. Radi se o povezivanju vršnjačke solidarnosti i domoljublja.

U pogledu razvoja srednjoškolskih kurikuluma kojima bi se jačala samozaštitna funkcija i funkcija obrane predlažu se sljedeće smjernice:

1. jačanje samozaštitne funkcije u kriznim situacijama i katastrofama s naglaskom na pravilno reagiranje u krizama, pružanje prve pomoći i snalaženje u kriznim situacijama. Nastavni sadržaji trebali bi osposobiti učenike za prepoznavanje ugroza na način da mladi znaju pravilno postupiti u slučaju prirodnih katastrofa, velikih nesreća, ekoloških incidenata i tehničko tehnoloških kriza,
2. obvezno uvrštavanje praktične obuke u pružanju prve pomoći i samopomoći tako da mladi postanu aktivni dionici sustava civilne zaštite umjesto pasivnih promatrača,
3. razvijanje psihološke otpornosti, smirenosti i vještina donošenja odluka pod pritiskom koristeći stručna znanja i iskustva. Radi se o snalaženju u kriznim situacijama,
4. razumijevanje sustava obrane odnosno njegovog funkcioniranja kao i prava i obaveza građana u sustavu nacionalne sigurnosti kao i u sustavu Domovinske sigurnosti te
5. prepoznavanje hibridnih ugroza i obrada tema poput kibernetičke sigurnosti, prepoznavanja dezinformacija i medijske pismenosti.

Sve navedeno obradilo bi se kroz četiri ključne tematske cjeline:

1. domovinski odgoj i povijesni kontekst pobjede,
2. osnove nacionalne sigurnosti i obrambeni sustav RH,
3. upravljanje krizama i samozaštitna funkcija te
4. suvremene ugroze i hibridno ratovanje.

Učenici bi trebali ovladati i sljedećim vještinama:

1. vještina pružanja prve pomoći i trijaže u kriznim uvjetima,
2. postupanje u izvanrednim situacijama i u slučaju evakuacije,
3. postupanje i sigurna reakcija na opasne predmete i sredstva (pirotehnika, improvizirane naprave, eksplozivi i sl.) te
4. digitalna i informacijska samozaštita.

Uvođenjem specifičnih tema koje doprinose podizanju sigurnosne kulture u gimnazijskim smjerovima povećala bi se spremnost na samopomoć i samozaštitu, obradila bi se  na temeljnoj razini doktrina, strategija i zakonska regulativa u području sigurnosti i obrane. Dok bi se u tehničkim i strukovnim usmjerenim srednjim školama osim samopomoći i samozaštite, povećale kompetencije i stručnost u području obrane (naglasak na tehničkoj komponenti).

Zaključak i preporuka

Svjesni smo da uvođenje „Domovinskog odgoja i sigurnosti“ kao zasebnog predmeta u hrvatski školski sustav u ovom trenutku predstavlja složen obrazovni i društveni izazov. Neki sadržaji već postoje i integrirani su u predmete poput povijesti, a obrazovni srednjškolski sustav kao cjelina traži rasterećenje učenika (problem satnice) pa bi dodavanje novog obrazovnog predemta vjerojatno stvorilo pritisak na tjedni raspored sati. Ovakve inicijative često polariziraju javnost jer kako pronaći balans između potrebom za jačanjem domoljubne svijesti i straha od ideologizacije škola?!

Iskustva drugih država pokazuju različite modele balansiranja između domoljublja, građanskog odgoja i obrambene pripremljenosti. Primjeri nekih država prikazani su u Tablici 1.

Tablica 1. – Primjeri nekih država

Država	Sadržaj
Poljska	Obvezna civilna i obrambena edukacija Predmet: Obrazovanje za sigurnost“ obvezan je u osnovnim i srednjim školama Kombinirano učenje o prvoj pomoći, reagiranju na krizne situacije (poput prirodnih katastrofa ili rata) te osnove streljaštva u snažan fokus na nacionalnu sigurnost i domoljublje
Finska	Integrirani model otpornosti društva Ne postoji predmet o domoljublju, već je koncept „Sveobuhvatne sigurnosti“ ugrađen kroz sve društvene predmete. Naglasak je na medijskoj pismenosti (obrana od dezinformacija), povjerenje u institucije, preživljavanju prirodi i civilna zaštita, što rezultira visokom razinom domovinske svijesti.
Francuska	Opća nacionalna služba Uveden je program za mlade od 15 do 17 godina koji predstavlja kombinaciju školskog kurikuluma i izvanškolskih aktivnosti. Uključuje dvotjedni boravak u kampu s naglaskom na francuske republikanske vrijednosti, prvu pomoć i kontrolu kriznih situacija, nakon čega slijedi društveno koristan rad
Izrael	Sustav duboko prožet obranom Poradi specifične sigurnosne situacije, domoljubni odgoj i vojni odgoj dio su školske svakodnevnice. Škole usko surađuju s vojskom, organiziraju se višednevni vojni kampovi za srednjoškolce i obvezni posjet povijesnim mjestima radi jačanja židovskog nacionalnog identiteta.
SAD	Izborni vojni odgoj i prisega Program JROTC (Junior Reserve Officers’ Traning Corps) provodi se ka izborni predmet u srednjim školama. Proučava se vodstvo, povijest SAD-a, građanska odgovornost i stega, a program financira američka vojska. Domoljubni odgoj provodi se i kroz svakodnevno recitiranje Prisege vjernosti zastavi (Pledge of Allegiance)

Umjesto uvođenja potpuno novog i izdvojenog predmeta, možda bi za početak trebalo ići u smjeru modernizacije postojećeg modela odnosno postojećih modula gdje bi se mogao ponuditi kao izborni program za više razrede srednjih škola. Fokus ne bi smjeo biti  na pukom ponavljanju povijesnih činjenica već na praktičnim znanjima (civilna zaštita, pružanje prve pomoći, snalaženje u kriznim situacijama, prepoznavanje dezinformacija, medijska pismenost i sl.)

Najučinkovitija bi bila sinergija finskog i poljskog modela:

1. Kroz finski pristup odmah ugraditi modernu otpornost (kibernetičke prijetnje, dezinformacije i sl.) u postojeće predmete.
2. Kroz poljski pristup ponuditi praktične vještine (prva pomoć, krizne situacije i sl.) isključivo kao izborni program (predmet) za učenike trećih i četvrtih razreda srednjih škola koji to sami izaberu.

Svi prethodno navedeni prijedlozi otvoreni su za širu raspravu.

Foto: Ivan Juroš