Uncategorized

Uz drugu obljetnicu smrti promocija knjige o Miroslavu Tuđmanu

Dana 31. siječnja 2023.  Hrvatski generalski zbor prisjetio se svog pokojnog člana prof. dr.sc. Miroslava Tuđmana te obilježio drugu godišnjicu njegovog preranog odlaska. U prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u toj je prigodi održana promocija knjige akademika Josipa Pečarića  „Zašto Miroslav Tuđman nije bio profesor emeritus?“. Uz uvodni i završni govor predsjednika Hrvatskog generalskog zbora Marinka Krešića, izlaganja su imali akademik Pečarić te Mate Kovačević i Damir Pešorda.

Mate Kovačević, akademik Josip Pečarić, Damir Pešorda

Izlaganje predsjednika Hrvatskog generalskog zbora Marinka Krešića

General-bojnik Miroslav Tuđman bio je naš prijatelj, suborac i jedan od utemeljitelja HGZ-a, koji je ostavio neizbrisiv trag u znanstveno-nastavnom, sigurnosno-obavještajnom, publicističkom i političkom životu samostalne i suverene Republike Hrvatske. Uvijek miran i samozatajan, skroman i odmjeren te obziran prema svima plijenio je ozbiljnošću, sistematičnošću i organizacijskom sposobnošću.

Miro je bio vrhunski poznavatelj političkih prilika u Hrvatskoj i šire, stoga su njegove prosudbe gotovo uvijek bile točne, precizne, argumentirane  i u samu srž su pogađale teme kojima se bavio. Kao diplomirani filozof i sociolog, te doktor informacijskih znanosti prenosio je svoja znanja studentima i polaznicima mnogih obrazovnih institucija od Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Mostaru pa sve do Diplomatske i Obavještajne akademije.

Za Miru se sa sigurnošću može ustvrditi kako je bio jedan od onih hrvatskih političara koji su od 90-ih godina pa sve do svoje smrti u pravom smislu riječi formirali i oblikovali hrvatsko društvo te sudjelovali u donošenju najvažnijih odluka za Republiku Hrvatsku.

Iako bi o Mirinu doprinosu razvoju moderne hrvatske države mogli razgovarati po mnogim segmentima, dozvolite mi da istaknem tri najvažnija:

  • Miro je dao nemjerljiv doprinos razvoju hrvatskog sigurnosnog i obavještajnog, ili kako je volio govoriti-izvještajnog,  sustava kao važne sastavnice sigurnosti Republike Hrvatske.
  • Bio je neumoran u ukazivanju na važanost i zalaganju za jačanje odnosa između Hrvatske i BiH, kao i za ravnopravnost Hrvata u BiH,
  • S treće strane Miro je bio hrvatski branitelj, jedan od utemeljitelja IPD-a u MORH-u, te aktivan sudionik u događajima i operacijama obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata.

Kao jedan od utemeljitelja HGZ-a Miro ne samo da je bio aktivan član, već je  bio tvorac statutarnih načela po kojima HGZ i danas djeluje. Zalagao se za stratešku razinu djelovanje, pokretanje znanstveno-istraživačkog rada u svezi nacionalne sigurnosti i Domovinskog rata te snažniji iskorak HGZ-a u međunarodnoj suradnji.  

Danas, na drugu obljetnicu Mirine smrti, a u povodu promocije ove knjige, kao predsjednik HGZ-a, želim naglasiti:

  1. Mnoge Mirine ideje, načela i vrijednosti za koje se zalagao utkali smo tijekom 2022. godine u novu organizaciju i ustroj HGZ-a.
  2. U tom smislu ustrojili smo u sastavu HGZ-a „Centar za istraživanje i analize“, kao „think tank“, odnosno mislilište HGZ-a koje se bavi:
  3. sigurnosnim i obrambenim politikama,
  4. snalizama sigurnosnih prijetnji i izazova prema Republici Hrvatskoj.
  5. istraživanjem i analizama kriznih žarišta, kako postojećih tako i onih u nastajanju, te njihovom mogućom refleksijom na Republiku Hrvatsku i okružje.
  6. Posebnu pozornost posvećujemo znanstveno stručnom istraživanju doprinosa Domovinskog rata razvoju vojne misli, te izučavanju hrvatske vojne tradicije.
  7. U tom smislu ostvarili smo suradnju sa akademskom zajednicom, vladinim tijelima i institucijama, neovisnim stručnjacima i ekspertima, medijima te svekolikom zainteresiranom javnošću.

Čast mi je i osobno zadovoljstvo, kako meni kao predsjedniku, tako i svim članovima HGZ-a, da se danas u našim prostorima organizira promocija ove knjige posvećene našem članu, utemeljitelju, prijatelju, suborcu i nadasve velikom čovjeku- Miri Tuđmanu.

Kodeksom Hrvatskog generalskog zbora utvrđena je naša krilatica i ona glasi: „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu vječnu i jedinu Hrvatsku ni za što!“. Načelo je to pod kojim je zajedno s nama predano živio i djelovao naš prijatelj, suborac i član Miro Tuđman.

hgz-site-adminUz drugu obljetnicu smrti promocija knjige o Miroslavu Tuđmanu
pročitaj više

Konferencija „Položaj Hrvata izvan Hrvatske“

U okviru projekta Centra za istraživanja i analize Hrvatskog generalskog zbora u suradnji s Vijećem za strateška pitanja pod nazivom „Strateško promišljanje o budućnosti Hrvatske“ 26. siječnja 2023. godine održana je III. znanstveno – stručna konferencija pod nazivom „Položaj Hrvata izvan Hrvatske“.

Nastavak je to dviju prethodnih konferencija ( Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske – sigurnosne prijetnje i izazovi“ te „Demografija, migracije i unutarnja sigurnost Republike Hrvatske“) kojima se Hrvatski generalski zbor odazvao pozivu Vlade Republike Hrvatske u kontekstu Nacionalne razvojne strategije 2030. godina i odrednice da provedba spomenute strategije pretpostavlja angažman svih društvenih i upravljačkih skupina.  

Cilj konferencija bio je da se kroz analitičko – sintetičkom pristup strateškom promišljanju o budućnosti Hrvatske na načelima uključivosti, otvorenosti i transparentnosti u suradnji s akademskom zajednicom, renomiranim institucijama i ustanovama, stručnjacima, visokim vojnim časnicima i drugim dionicima kroz tematske rasprave doprinese strateškom promišljanju o budućnosti Hrvatske kako kroz javne rasprave i događaje tako i kroz okupljanja intelektualnih autoriteta i stručnjaka za pojedina pitanja odnosno kroz kreiranje javnih politika koje podrazumijevaju kontinuirani proces u čijem oblikovanju, provedbi, praćenju i poboljšanju sudjeluju svi društveni potencijali.

U fokusu održane III. znanstveno-stručne konferencije po nazivom „Položaj Hrvata izvan Hrvatske“ bila su pitanja povijesne i civilizacijske baštine i nasljeđa hrvatskog naroda, njegova kultura i identitet, materinski jezik i običaji, kao i poštivanje raznolikosti odnosno suživota Hrvata s drugim narodima i etničkim skupinama.

Akademik Zvonko Kusić

Uvodno izlaganje održao je predsjednik Upravnog odbora zaklade HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji posebno naglasio potrebu da ponovno „osvijestimo svijest da smo jedan narod“ i ukazao na djelovanje Akademije kao integrativnog čimbenika u hrvatskom korpusu, a koja se i u Domovinskom ratu i danas zalagala, za veće povezivanje matice domovine i hrvatskog iseljeništva u području znanja, obrazovanja, kulture i umjetnosti.

Prof.dr.sc. Željko Holjevac

Ravnatelj Instituta Ivo Pilar prof.dr.sc. Željko Holjevac u svom je izlaganju ukazao na „povijesni identitetski biljeg hrvatskog naroda, njegovo nasljeđe i baštinu“ i uručio je predsjedniku Hrvatskog generalskog zbora primjerak „Leksikona hrvatskog iseljeništva i manjina“ kao jedinstvenog leksikografskog iskoraka u fenomenu hrvatskih migracija.

Prof.dr.sc. Dražen Vikić-Topić

Dopredsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak prof.dr.sc. Dražen Vikić-Topić naglasio važnost „znanja, obrazovanja i djelovanja s hrvatskim studentima (stipendistima) i drugim mladim ljudima na načelima humanosti i suživota“ i ukazao na dugo godišnju tradiciju (120 godina djelovanja) Napretka kao središnje kulturne institucije Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Mijo Marić, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika

Završno je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić govorio o kulturnom identitetu i djelovanju Matice na specifičnim programima za potrebe hrvatskih iseljenika te o velikom broju hrvatskih iseljeničkih zajednica različitih etničko-kulturnih korijena koje žele u novoj domovini sačuvati dio svoje baštine iz djetinjstva.

Predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić

Konferenciju je zatvorio predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić i istaknuo potrebu da sustav javne uprave podigne razinu svog angažmana i otvorenosti prema potrebama hrvatskog iseljeništva za povratak u domovinu Hrvatsku.

hgz-site-adminKonferencija „Položaj Hrvata izvan Hrvatske“
pročitaj više

Generalski lov

U lovištu Pisanička Bilogora u suradnji s Hrvatskim šumama održan je uspješan Generalski lov na divlje svinje. Nakon lova u lovačkoj kući u Babincu, nedaleko Bjelovara, nastavljeno druženje uz svečani ručak. Druženju su nazočili predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić i članovi Predsjedništva  uz nazočnost drugih generala i članova HGZ.

hgz-site-adminGeneralski lov
pročitaj više

Čestitke novim ministrima

Predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić uputio je novoizabranom potpredsjedniku Vlade Republike Hrvatske i ministru prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branku Bačiću te novoizabranom ministru regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Šimi Erliću čestitke na izboru u ime svih članova Hrvatskog generalskog zbora i u svoje osobno ime uz želju da “i dalje nastave odgovorno i savjesno obavljati svoje zadatke i da zajedno gradimo bolju Hrvatsku”.

hgz-site-adminČestitke novim ministrima
pročitaj više

Hodočašće u Gvozdanskom

Na misnom slavlju i na hodočašću u Gvozdanskom sudjelovalo je izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora predvođeno predsjednikom Marinkom Krešićem. Misno slavlje u spomen na 445. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine, održano je u nedjelju 15. siječnja 2023. u 11 sati, u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem i uz nazočnost predstavnika drugih braniteljskih i povijesnih udruga te hodočasnika iz cijele Hrvatske. Nakon mise slijedili su mimohod i komemoracija žrtvama. Zamjenik sisačko-moslavačkog župana Mihael Jurić obratio se sudionicima 13. hodočašća u Gvozdansko, kojem je Sisačko-moslavačka županija jedan od pokrovitelja. Skupu se obratio i izaslanik visokog pokrovitelja, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, umirovljeni general zbora Josip Lucić.

hgz-site-adminHodočašće u Gvozdanskom
pročitaj više

15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. 

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. 

Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. 

Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. 

Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. 

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. 

Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. 

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.   

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern SlavoniaUNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

Izvor: Hrvatski sabor

hgz-site-admin15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja
pročitaj više

445. obljetnica junačke obrana utvrde Gvozdansko 13.1.1578. – 13.1.2023. i Homilija na sv.misi posvećenoj junaštvu branitelja

U petak 13. siječnja, 2023. u 19 sati u Crkvi Sv. Mati Slobode u Zagrebu svetu misu posvećenu junaštvu Gvozdanskog predvodit će sisačko-moslavački biskup mons. dr. Vlado Košić, a XIII. tradicionalno hodočašće u Gvozdansko održat će se u nedjelju 15. siječnja 2023. u 11 sati. Euharistijsko slavlje vodit će pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić u zajedništvu sa domaćinom sisačko-moslavačkim biskupom mons. dr. Vladom Košićem, župnikom vlč. Stjepanom Filipcem i ostalim svećenstvom. Poslije Sv. Mise, kod spomen-križa u središtu mjesta, održat će se komemoracija.

Iz biblijskih vremena u svjetskoj ratnoj povijesti poznata je tragedija židovske utvrde Massada. Tragedija teksaškog Alamoa istoznačnica je najveće vojničke hrabrosti, dragovoljnog žrtvovanja za domovinu i junačkog otpora do posljednjeg čovjeka. To je junaštvo najpoznatije zbog filmskih prikaza i dobro je poznato i među Hrvatima. Međutim, tragičan je paradoks da u hrvatskoj povijesti ostaje nepoznat još blistaviji primjer junaštva, obrane na život i smrt od žestokog neprijatelja, od gladi i hladnoće, kada je 13. siječnja 1578. do posljednjega čovjeka izginula obrana tvrđave Gvozdansko. Branitelji su imali ponudu za preživjeti, no nisu željeli predati grad, radije su izabrali časnu smrt! Na žalost i sramotu, junačka obrana utvrde Gvozdanskog ubrzo se izgubila u prešućivanoj i zatajenoj hrvatskoj prošlosti pa se i danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog premalo zna.

Padom Bosanskog Kraljevstva 1463. godine i teškim porazom hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. godine počinje razdoblje trajne nesigurnosti i obrambenih ratova za povijesnu opstojnost Hrvatskoga Kraljevstva. Više od dva stoljeća ogromni napori hrvatskoga plemstva i hrvatskoga naroda bili su usmjereni i okrenuti problemu ratne i egzistencijalne ugroženosti. … U krvavom 16. stoljeću i gotovo neprekidnim ratovima s Turcima, Hrvatska se borila za goli opstanak i preživljavanje. Brojnim poznatim i manje poznatim junaštvima i nesebičnim djelima ostaci ostataka nekad slavnog Hrvatskoga kraljevstva jedva su očuvani od silovitih naleta turskih osvajača, posebice zahvaljujući besprimjernom junaštvu hrvatske plemićke obitelji Zrinskih te oko njih okupljenih hrvatskih vojnika i težaka.

U to se vrijeme Hrvatska branila u Pounju, koje je bilo štit Hrvatskog Kraljevstva. Zbog stalnih prodora turskih četa u unutrašnjost, bitke se ponekad odvijaju i na obalama Kupe i Korane. Iz tih vremena u hrvatskom povijesnom pamćenju ostaje također i turska opsada Sigeta, jer se i tamo branila Hrvatska. Posebno je značajan nadnevak 7. rujna 1566. kad je Nikola IV. Zrinski, poznatiji kao Nikola Šubić Zrinski, s posljednjim preostalim braniteljima, većinom Hrvata, pokušao proboj iz grada Sigeta. Cijeli život bio je neustrašivi branitelj od osmansko-turske najezde te je tako i završio svoj junački život. Opravdano je zaslužio počasno mjesto u hrvatskoj junačkoj povijesti. Nažalost, danas ga više od rodne mu Hrvatske, slave u Mađarskoj, a čak ga posebno štuju u dalekom Japanu.

Grad-utvrda Gvozdansko spominje se prvi puta 1488. godine, a izgradili su ga knezovi obitelji Zrinski za potrebe zaštite rudnika srebra i olova. Ti strateški metali iz gvozdanskih rudnika bili su na najbolji način korišteni za gospodarski uspon knezova Zrinskih, ali i za dugogodišnju uspješnu obranu njihovih posjeda u Pounju. …

Grad Gvozdansko najprije je pokušao osvojiti Malkoč-beg godine 1561. i to dva puta. Najveća opasnost prijetila je 1566. kada su Turci osvojili Novigrad Zrinski, današnji Dvor. Zatim na Gvozdansko dva puta navaljuje Ferhad-beg Sokolović i to godine 1574. i 1576. Junačka posada, uz pomoć hrvatske banske vojske, odbila je sve te napadaje. Ponovno Ferhad-beg, 3. listopada 1577. započinje treći napad na Gvozdansko. Pod gradom je ostavio manji dio snaga samo zbog pasivne opsade, zatim se povukao u Novigrad gdje je popravio most preko Une, kako bi preko njega dovukao teško topništvo za napade na utvrđene gradove Zrinskih. Potom je skrenuo do grada Zrina, te ga nakon kratke opsade i osvojio. Oko Božića 1577. Ferhad-beg se vratio pod Gvozdansko s velikom vojskom od 5.000 do 10.000 turskih napadača i vlaških martoloza te ga opkolio sa svih strana. U gradu se našlo tada tristotinjak branitelja, većinom rudara i nešto stalnih stražara. Obranom su zapovijedali četiri hrabra kapetana: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. U gradu je bilo premalo hrane i vode, a i baruta, jer je grad bio posljednji puta opskrbljen još u kolovozu, te se nije uspio dovoljno dobro pripremiti za zimu. Stoga je u gradu zavladala glad i žeđ, a ponestalo je i ogrijeva, a zima je bila vrlo hladna. Posada grada je unatoč svim teškoćama odbijala sve ponude za predaju.

Na Božić 25. prosinca 1577. Ferhad-beg ponovno je ponudio braniteljima Gvozdanskog predaju, koju su hrabri branitelji odbili. Posada grada je 9. siječnja 1578. ostala sasvim bez hrane, a Ferhad-beg je još jednom pozvao posadu na predaju, nudeći im nesmetani prolaz do slobodnog dijela Hrvatske. Očekujući dolazak u pomoć kraljevske vojske branitelji su zbog svoje časti ponosno odbili taj način izdaje. Tada je bijesni Ferhad-beg u sljedeća tri dana organizirao tri velika juriša kojima je pokušao zauzeti Gvozdansko, no bezuspješno. Sve juriše posada Gvozdanskog izmučena glađu i hladnoćom odbila je očajničkim i nadljudskim naporima. Nakon tri dana žestokih borbi na životu je ostalo još samo tridesetak branitelja, koji su bili praktički bez streljiva. Tijekom noći 12. na 13. siječnja 1578. ugasile su se sve vatre u gradu. Ujutro kad su Turci krenuli u napad nije se oglasila ni jedna puška, pa su bez ikakva otpora provalili vrata tvrđave, ušli u grad i ostali zatečeni strahovitim prizorom. Svi su branitelji bili na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je iznenađen i sam Ferhad-beg kojega je zadivila hrabrost branitelja grada. Oni su radije izginuli od gladi i hladnoće nego se predali. Poštujući njihovo junaštvo, zapovjedio je da se pronađe i dovede svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu. Očito je to bila najveća počast koju je turski osvajač mogao i želio dati mrtvim braniteljima Gvozdanskog.

Autor: Damir Borovčak

Mons. Vlado Košić, biskup sisački, Homilija na misi za branitelje Gvozdanskog, Zagreb, crkva sv. Mati Slobode, 13. siječnja 2023.

                /Misna čitanja: Heb 4, 1-5. 11; Mk 2, 1-12/

Draga braćo i sestre, prijatelji Gvozdanskog i štovatelji hrvatskih branitelja!

Ovu svetu misu slavimo u spomen i za poginule hrvatske branitelje koji su 13. siječnja 1578. poginuli braneći Domovinu u Gvozdanskom, ali i za sve poginule branitelje našega naroda. Obilježavamo 445. godišnjicu stradanja naših hrabrih junaka, koji nisu štedjeli sebe niti svoga života, nego su se žrtvovali za slobodu svoje zemlje Hrvatske, sve do jednoga na zidinama tvrdog grada Gvozdanskog.

Prema kronikama iz tog vremena utvrdu Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Damjana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na njih je jurišala vojska koju je predvodio Ferhad paša Sokolović od 10 000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.

Kako pjeva u svom velebnom spjevu u 32 pjevanja Ante Tresić Pavičić, uz vojne zapovjednike bili su i svećenik Pero Paunović te Dora Zrinski.

Malobrojna i iscrpljena obrana držala je utvrdu tri mjeseca, zapovjednici se nisu htjeli predati na ponudu osmanlijske strane za Božić 1577. i na kraju su se svi u hladnoj noći smrznuli držeći u rukama svoje oružje, tako da su napadači zauzeli grad a da nisu pobijedili. Možda je, sugerira to i pjesnik Ante Tresić, paša tako velikodušno postupio prema poraženima, te je zatražio katoličkog svećenika da mrtve pokopa po katoličkom obredu, jer je i sam bio hrvatskih korijena. Dapače, u jednoj opisanoj zgodi zatekla se dva brata blizanca u dvoboju, jedan katolik, drugi musliman, što pokazuje narav tog nesretnog rata.

U završnim scenama ovog rata kao da se zbratimiše katolički i muslimanski ratnici, jer su jedni prema drugima puni poštovanja.

Mogli bismo ipak izdvojiti stih pjesnika u kojem kapetan Damjan kaže:

Mi smo jedin narod na tom svietu, koj vojuje samo da se brani; Od Boga smo za to odabrani, da štitimo njegvu Pravdu svetu, vječnog mira mi smo temelj-kamen, i namjera božjih ljudstvu znamen.“

To nam doziva spomen na ugovor pape Agatona i Hrvata kojim su se Hrvati obvezali da neće u svojoj novoj domovini nikoga napadati ni voditi osvajačke ratove protiv susjeda, a za uzvrat će ih štititi apostolski nasljednik svetoga Petra i Bog koji neće dati da ih itko pobijedi.

U svakom slučaju povijest našeg naroda bila je patnička i teška, neprestano u borbi za slobodu, ali i za obranu Zapada, katoličke vjere i Europe.

Gospodin nam u pročitanoj Riječi govori o veličini vjere.

Tko vjeruje, taj će ući u počinak Gospodnji. Tko pak ne vjeruje, jer je neposlušan Bogu, „nikad neće ući u moj počinak“, govori Gospodin. Jesu li toliki naši poginuli branitelji, koji su život dali za katoličku vjeru i svoj Dom, ušli u počinak Gospodnji? Nije li upravo njima zasvjedočen vječni život, jer Gospodin Isus upravo tako govori kada kaže da nitko neće ući u Kraljevstvo Božje ako samo govori „Gospodine, Gospodine“, nego samo ako vrši zapovijedi Božje. A najveća je zapovijed „zapovijed ljubavi, od koje nema veće nego život dati za svoje prijatelje“ (Iv 13,15). Gospodin je darovao svoj život za nas, on poziva i nas na takvu ljubav koja se ne boji ni žrtve vlastita života za svoje bližnje, za svoje prijatelje.

U evanđelju po Marku pak Isus ne samo ozdravlja uzetoga, koga prijatelji spuštaju na užetima kroz krov kuće pred Isusa, nego mu najprije oprašta grijehe. Isus to čini vidjevši vjeru koju su pokazali prijatelji ovoga bolesnika. On cijeni prijateljstvo i žrtvu koju prijatelji čine za svoga prijatelja želeći mu pomoći.

Međutim pismoznanci počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Pismoznanci imaju prvo: samo Bog oprašta grijehe, ali on i ne znaju i ne vjeruju, što vjeruju prijatelji ovog bolesnika da Isus može pokazati Božju ljubav prema nesretniku, da je zapravo on sam Bog koji je među njima.

Možda se i mi pitamo: što je lakše: reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi? Možda nam se čini da je lakše reći riječ koja ništa ne znači, koja izgleda da samo zavarava ljude jer obećava ono što ne sadrži. Tako da Isus izokreće to shvaćanje jer za njega je teže i važnije opraštati grijehe nego ozdravljati tjelesne mane i bolesti. No, time što oprašta grijehe, što je teže – jer doista nije ni jednom čovjeku dana ta vlast – on poručuje: „Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« A nakon toga zapovijeda i uzetome da uzme postelju i ode kući što on i čini te zdrav odlazi iz te kuće, a svi se tomu dive i govore: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Mogli bismo također reći da nikad nije bilo viđeno ni slično junaštvo kakvo su pokazali naši hrabri branitelji Gvozdanskog 1578., ali i junaštvo kakvo su pokazali naši hrabri branitelji u Vukovaru 1991.

Ovdje se nalazimo u crkvi koja čuva imena svih poginulih u obrambenom Domovinskom ratu. To je kenotaf s urezanim imenima 15.840 poginulih branitelja koji su stradali od 1991.-1995.  

Zanimljiv je to prikaz: kenotaf znači prazan grob. Doista umjetnik je prikazao imena branitelja u praznom grobu. Grob krije njihova imena ali njih tu nema, oni su uskrsnuli.

Lijepa je to poruka o uskrsnuću, kojega nema bez žrtve i smrti. A kada se umire s ljubavlju za druge ljude i Boga, tada ta smrt rađa uskrsnućem.

Zbog tih naših branitelja mi zahvaljujemo Bogu za našu slobodu, mi se za njih molimo, a imena svjedoče tko su oni da ih ne zaboravimo.

Neka ovo naše misno slavlje uključi sve naše poginule i nestale hrvatske branitelje, koji su pali za Domovinu u bilo kojem ratu, ma gdje bili. Oni su naš ponos i naši junaci, vječna opomena i spomen na ljubav koja se očitovala u žrtvi vlastitog života za Domovinu.

Kada se danas u Ukrajini branitelji pozdravljaju kažu „Slava Ukrajini!“ Odgovor na to je: „Herojima slava!“ I mi bismo trebali reći: slava našim hrvatskim herojima, neka im je vječni mir i pokoj, zagrljaj Božji u vječnosti i nagrada za žrtvu života za Domovinu!

Neka je palim hrvatskim junacima slava i na zemlji, da ih ni jedan naraštaj našega naroda ne zaboravi, već se za njih moli i nadahnjuje na njihovoj velikodušnosti i žrtvi!

Gospodin neka čuva i blagoslovi svaku žrtvu i svaku prolivenu suzu, kap krvi i znoja, iz ljubavi za druge, za svoje bližnje!

Tu uključujemo i naše najmilije, osobito majke i očeve koji su se žrtvovali i žrtvuju se za svoju djecu, koju podižu uz ne male žrtve i odricanje. O kada bi naša domovina procvjetala djecom! To bi trebalo podupirati i naše društvo! Danas se kaže da je prioritet ove 2023. godine obnova u potresu stradale Banovine, no još više bi trebalo činiti da se obnovi naše hrvatsko društvo koje je doživjelo demografski slom, koje ne samo da se smanjuje nego nestaje. Tko će živjeti u tim obnovljenim kućama, tko će pohađati te obnovljene škole i liječiti se u bolnicama, ako ne bude ljudi?

Neka žrtva naših branitelja urodi novom sviješću kako je hitno spašavati ljude, kako se naše društvo treba posvetiti djeci i pomoći mladim obiteljima, da bi se obnovilo i da bi imalo svoju budućnost. Amen.

hgz-site-admin445. obljetnica junačke obrana utvrde Gvozdansko 13.1.1578. – 13.1.2023. i Homilija na sv.misi posvećenoj junaštvu branitelja
pročitaj više

Sretan Božić i sve najbolje u Novoj 2023. godini

“Neka u ozračju radosti i veselja što se porodio Spasitelj proteknu ovi blagdani i označe najavu sretne i blagoslovljene 2023. godine ! Možda neće biti do kraja laka i bezbrižna, ali uz Božju pomoć i našu poniznost i dobru volju možemo prebroditi sve. Naše najbolje želje pripadaju svima koji dijele uvjerenje da je Gospodin blizu i onda kada nam se tako ne čini. 

Svim članovima Hrvatskog generalskog zbora, a osobito onima koji iz bilo kojeg razloga ne mogu sudjelovati u zajedničkoj proslavi i onima koji su ove godine osjetili gubitak najbližih, želim sretan Božić i Novu godinu ! Čestitke upućujem i svim braniteljima uz prisjećanje i na one kojih više nema i koji su za našu Domovinu dali svoje živote i zdravlje, a obiteljima nestalih da ne izgube nadu jer se čini sve da se njihovi najmiliji nađu. 

U ovom Božiću i u nadolazećoj novoj godini želim svima zdravlje, sreću, radost, mir i napredak uz puno Božjeg blagoslova !

Marinko Krešić, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora”

hgz-site-adminSretan Božić i sve najbolje u Novoj 2023. godini
pročitaj više

Treći na svijetu !

Hrvatska nogometna reprezentacija je osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu nogometu. Pobjedom nad, na ovom prvenstvu odličnom reprezentacijom Maroka s rezultatom 2:1 Hrvatska je ostvarila drugi put za redom fantastičan uspjeh plasirajući se među četiri najbolje svjetske ekipe. U nastavku donosimo čestitku koja je upućena našima u Katar:

Čestitka brončanima !

“Dragi naši brončani, neopisiva je sreća kojom smo dočekali kraj utakmice i od tada srca prepunog ponosa slavimo ovaj fantastičan uspjeh. Medalja je brončana, ali za nas je ona po svemu zlatna jer dvaput zaredom biti među četiri najbolje svjetske reprezentacije i to jednom drugi, pa danas treći, mogu samo najveći. Ponosni smo na izbornika i cijeli stožer i sve vas koji ste gorjeli na terenu i sigurni smo da će tako biti i ubuduće i da ćete nam donositi nove radosti, a na ponos naše Domovine, na ponos svih branitelja, a osobito onih koji su za današnju Hrvatsku dali svoje zdravlje i živote. U tom duhu pozivamo sve građane Hrvatske da sutra izvjese našu hrvatsku trobojnicu i da cijeli svijet vidi kako cijenimo i kako se ponosimo ovim uspjehom. Uvijek vaši hrvatski generali i admirali !

Marinko Krešić, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora”

hgz-site-adminTreći na svijetu !
pročitaj više