U naselju Gvozdansko podno Zrinske gore (općina Dvor na rijeci Uni) članovi Hrvatskog generalskog zbora svojim su dobrovoljnim radom 30. rujna 2022. godine očistili okoliš te dio unutrašnjosti stare osnovne škole. Najveći teret pripreme i organizacije ove humanitarne akcije podnio je zamjenik predsjednika HGZ-a Ljubo Ćesić, a svoj su doprinos u realizaciji ove radne aktivnosti dali i predsjednik Marinko Krešić, potpredsjednik Frane Tomičić, član Upravnog odbora Zvone Peternel te članovi Ivica Kancir i Siniša Mihović. Njima su se pridružili i podupiratelji Hrvatskog generalskog zbora Jerko Begić, Mladen Pešorda, Anđelko Jukić, Stipe Jukić, Ivica Prpić te dva djelatnika poduzeća Ceste Sisak d.o.o. i osam djelatnika poduzeća za održavanje SANAC d.o.o. iz Rugvice. Ovu humanitarnu akciju popratila je i predstavnica Grada Zagreba, voditeljica Odjela za programe udruga Milena Suknaić, dipl. soc. rad., kako svojom nazočnošću tako i uključenjem u rad.



Fotografije: HGZ/Siniša Mihović
Iz povijesti Gvozdanskog
Gvozdansko je u svojoj dugoj povijesti doživjelo nekoliko potpunih razaranja te je mjesto koje predstavlja kroz povijest svetište hrvatskog junaštva.
- Osmanska vojska pod vodstvom Ferhad-bega je oko Božića 1577. opkolila grad/utvrdu sa svih strana. U gradu se našlo tada tristotinjak branitelja, većinom rudara i nešto stalnih stražara. Zavladala je glad i žeđ, a ponestalo je i ogrijeva, a zima je bila vrlo hladna. Posada grada je unatoč svim teškoćama odbijala sve ponude za predaju. Na Božić 25. prosinca 1577. Ferhad-beg ponovno je ponudio braniteljima Gvozdanskog predaju, koju su hrabri branitelji odbili. Sve juriše posada Gvozdanskog izmučena glađu i hladnoćom odbila je očajničkim i nadljudskim naporima. Nakon tri dana žestokih borbi na životu je ostalo još samo tridesetak branitelja, koji su bili praktički bez streljiva. Tijekom noći 12. na 13. siječnja 1578. ugasile su se sve vatre u gradu. Ujutro kad su Turci krenuli u napad nije se oglasila ni jedna puška, pa su bez ikakva otpora provalili vrata tvrđave, ušli u grad i ostali zatečeni strahovitim prizorom. Svi su branitelji bili na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je iznenađen i sam Ferhad-beg kojega je zadivila hrabrost branitelja grada. Oni su radije izginuli od gladi i hladnoće nego se predali. Poštujući njihovo junaštvo, zapovjedio je da se pronađe i dovede svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu. Očito je to bila najveća počast koju je turski osvajač mogao i želio dati mrtvim braniteljima Gvozdanskog.
- Pokolj u Gvozdanskom 26. prosinca 1941. je izvršila partizanska postrojba za vrijeme podnevne mise. Tog je Božića je 55 hrvatskih stanovnika na okrutan način pobijeno, žene i djevojke silovane, kuće opljačkane, selo i crkva uništeni i zatim spaljeni. Imena im se nalaze na spomeniku u selu pored ceste.
- Selo je ponovno nastradalo tijekom Domovinskog rata 1991. godine kad su četnici ubili troje ljudi i zapalili obnovljenu crkvu. Zbog osvete svog poginulog druga pri napadu na Vukovar, pijani četnici upadaju u Gvozdansko. Ubijeni su bračni par Mato i Ane Grabarević, iz kući preko puta današnjeg spomenika poklanim Hrvatima u Gvozdanskom na Božić 1941. godine. Zaklani su u podrumu kuće s još jednim rođakom, a kuća je potom opljačkana i zapaljena. Također 1991., ponovno je stradala i zapaljena župna crkva sv. Filipa i Jakova.
Danas je u selu tek desetak stanovnika koji dosljedno nastavljaju čuvati tradiciju hrvatskog čovjeka podno zrinske utvrde Gvozdansko. Oni žive i preživljavaju stoljećima, u vjeri i neprekidnoj borbi za opstanak.
Odgovori