Uncategorized

Hrvatski generalski zbor posjetili su 20. travnja 2023. ratni zamjenik zapovjednika pod stožernog diviziona 61. Lad PZO Koprivnica gospodin Zoran Lulić, a sada počasni predsjednik Kluba 61. Lad PZO i zapovjednik bitnice Spzt BOV 3 Željko Golubić, a sada ispred podružnice UDVDR Koprivničko – križevačke županije. Predstavili su programe svoje rada za 2023. godinu te razmotrili mogućnosti buduće suradnje. Za dosadašnju suradnju Lulić je predao poklon ispred Kluba 61. Lad PZO, a Golubić ispred podružnice UDVDR Hrvatskom generalskom zboru Zahvalnicu za potporu u organizaciji okruglog stola PZO postrojbi.

U povodu smrti umirovljenog general-bojnika Zvonimira Skendera u utorak 18. travnja 2023. u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Zagrebu održana je komemoracija na kojoj su, uz članove obitelji, nazočili izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik ministra obrane Ivan Jušić, bivši ministar obrane Hrvatske Republike Herceg Bosne i predsjednik Federacije BiH i general HVO-a Vlado Šoljić, zamjenik zapovjednika Počasno-zaštitne bojne pukovnik Marko Čičak, brojni članovi Hrvatskog generalskog zbora, predstavnici udruga iz Domovinskog rata i ratni prijatelji generala Skendera. Prije same komemoracije nazočni su imali priliku upisati se u Knjigu žalosti.

O životu i djelu generala Skendera govorio je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić, u ime pripadnika Hrvatskog vijeća obrane general HVO-a Vlado Šoljić, a na kraju komemoracije od generala Skendera oprostio se ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Himnu i dvije prigodne skladbe izvela je klapa HRM Sveti Juraj, a program je moderirao brigadir Dario Matika. U nastavku objavljujemo govore Krešića, Šoljića i Medveda. U večernjim satima u Vojnom ordinarijatu u Zagrebu održana je misa zadušnica za generala Skendera.

Govor Marinka Krešića

“Došao je kraju još jednom nadasve vojnički bogatom životu. Zaklopile se korice jedne iznimno zanimljive knjige izuzetnog sadržaja. Knjiga s obiljem dobrih i plemenitih djela protkanih ljubavlju i ne samo prema hrvatskom narodu, nego prema univerzalnim vrijednostima čovjeka i čovječanstva. Prestalo je kucati jedno veliko vojničko srce. U 83. godini života umro je general-bojnik Zvonimir Skender, general Hrvatske pobjedničke vojske i pukovnik Francuske vojske. Iako je posljednjih dana bio narušenog zdravlja, ova tužna vijest uzdrmala je mnoge koji su ga poznavali, osobito nas koji smo s njime dijelili tešku i okrutnu sudbinu hrvatskog braniteljskog života tijekom Domovinskog rata i godina koje su uslijedile.

Umirovljeni general-bojnik Zvonimir Skender rođen 18. srpnja 1939. u Zagrebu. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Francusku odlazi 1958. godine gdje završava Višu školu za elektrotehniku i vezu. Legiji stranaca  pristupa 1959. godine. Prolazi vojnu obuku i rat u Alžiru. Završava školu za zapovjednika voda i satnije. Čin starijeg vodnika dobiva 1965. U čin poručnika promaknut je 1974., a u čin bojnika 1988. godine. Umirovljen je s činom pukovnika 1989. godine. Tijekom službe u Francuskoj vojsci bio je zapovjednik voda Legije u Djiboutiju, zapovjednik satnije na otoku Majoti  i zapovjednik satnije na atomskom poligonu u Pacifiku. Potom je zapovjednik za sigurnost u 1. pukovniji i zapovjednik operative u 13. polu brigadi Legije u Djibutiju do odlaska u mirovinu. Od 1991. do 1993. bio  je pod ugovorom u svojstvu vojnog savjetnika u Mozambiku. Po isteku ugovora vraća se u Hrvatsku i dragovoljno pristupa Hrvatskoj vojsci 12. lipnja 1993. i odmah se raspoređuje na Južno bojište. Od prosinca 1993. do travnja 1994. zapovjednik je zbornog područja Tomislavgrad Hrvatskog vijeća obrane. Od 1. travnja 1994. načelnik je Stožera i zamjenik zapovjednika 1. hrvatskog gardijskog zbora do 17. rujna 1998., kada privremeno postaje zapovjednik ove više granske i više namjenske postrojbe Hrvatske vojske. Od 23. rujna 1999. ponovno je imenovan na dužnost načelnika Stožera ujedno i zamjenika zapovjednika 1. hrvatskog gardijskog zbora. Umirovljen je 1. travnja 2001. godine. Čin brigadira Hrvatske vojske dodijeljen mu je 1994. godine. U čin stožernog brigadira promaknut je 1995. godine, a 1996. u čin general bojnika. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina službe te medaljama “Bljesak”, “Ljeto ‘95” i “Oluja”.   Nositelj je i sedam francuskih vojnih odlikovanja.

Sve će ovo ostati trajno zapisano u arhivskim kutijama i memorijskim karticama hrvatskih državnih institucija kao neponovljivo djelo generala hrvatske pobjedničke vojske, istinskog gospodina i pravog džentlmena. Ali, ima ono što nije nigdje zapisano, niti u jednoj evidenciji, o čemu mogu svjedočiti samo oni koji su ga dobro poznavali. Bio je nenametljivo tih i prilično samozatajan s vječnim osmjehom na licu. Ta nesebična ljudska iskrenost, dobroćudnost, predanost poslu i odanost uzvišenim i plemenitim ciljevima bile su životno važne vrline koje su pored znanja i vojničkih vještina zadobivenih u francuskoj Legiji stranaca gradile njegov uravnoteženi put profesionalnog uspjeha i ljudske sreće.

Ostavio nas je kada to nismo očekivali jer za kraj nikad nismo spremni. Otišao je kada je itekako bio potreban i ne samo našoj hrvatskoj braniteljskoj zajednici, Hrvatskom generalskom zboru, prijateljima, nego i svojoj obitelji. Ostala je jedna duboka tišina i tiha tuga ispunjena prazninom, koju niti nadolazeće vrijeme neće moći ispuniti te se ne može bilo kakvim riječima nadomjestiti. Generale, hvala ti što si bio s nama onda kada je bilo najteže, hvala ti što si bio jedan od nas, hvala ti za sve što si učinio za Hrvatsku, njezinu slobodu i hrvatsko državno osamostaljenje. Počivao u miru Božjem i u dalekom svijetu!”

Govor Vlade Šoljića

“Gospodine generale Skender, poklanjajući se tvojoj sjeni, sa dubokim poštovanjem izražavam veliku zahvalnost za doprinos koji si dao za slobodu hrvatskog naroda i stvaranja drzave Hrvatske. Malo je naroda koji su imali tako dug i težak put do slobode koju su izuzetno skupo platili. Hrvatska zemlja je krvi natopljena, a njena djeca raseljena širom svijeta, jedno od te djece si ti generale Skender. Kad je bilo najpotrebnije tebi nije trebalo slati poziv za obranu domovine. Ti si ostavio sigurnost i pošao u neizvjesnost, spreman na najvece žrtve. Kad si ušao u hrvatski obrambeni sustav nisi postavljao pitanja vezano za dužnost koju ćeš obnašati niti za prostor na kojem ćeš djelovati, od plavog Jadrana do hercegovačkog kamenjara. Tvoja vojna znanja i vještine spojene sa domoljubljem bile su uzor svima koji su imali privilegiju stasati uz tebe, a posebno nama u HVO-u gdje ni zapovjednici, a kamoli bojovnici nisu imali gotovo nikakvog vojnog obrazovanja. Bio si samozatajan i nenametljiv pa su tvoje vrijednosti i veličina bile poznate samo onima koji su bili neposredno uz tebe. Bio si čvrsta karika u lancu hrvatskog zajedništva i promicatelj hrvatske pomirdbe onih čiji su očevi u 2. svjetskom ratu bili na različitim stranama. Za tvoje veliko djelo neka ti je velika hvala i slava. Počivaj u miru Božijem.”

Govor Tome Medveda

“Ožalošćenoj obitelji i svima vama koji tugujete zbog smrti generala Zvonimira Skendera u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i svoje osobno izražavam duboko suosjećanje. Neizmjerno me rastužila vijest o smrti generala Skendera, kao čovjeka koji je svoju veličinu pokazao cijelim svojim životom. Svi koji su imali priliku upoznati ga, a napose hrvatski branitelji koji su zajedno s njim služili Domovini, znaju da je uvijek bio ozbiljan i odgovoran, pouzdan i odvažan, a istodobno diskretan i samozatajan. Bio je pravi profesionalac, vojnička i moralna vertikala.

Opraštam se od njega pred svima vama koji ste ga poznavali i neizmjerno cijenili upravo zbog tih njegovih osobina koje su do izražaja najviše došle onda kada je to bilo najpotrebnije. No, da bismo bolje razumjeli zašto se vratio u Hrvatsku da bi je branio, treba znati zašto je otišao iz svoje domovine, kao i mnogi drugi koji su nakon Drugog svjetskog rata bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. Još kao dijete ostao je bez oca, kojega su komunističke vlasti ubile, što je njega i njegovu obitelj trajno obilježilo. Ne želeci služiti vojsku komunističke Jugoslavije, s nepunih 20 godina otišao je u Francusku, a nedugo zatim pristupio je Legiji stranaca, gdje je služio sve do trenutka kada se mogao staviti na raspolaganje svojoj domovini.

Bio je jedan od onih koji su sanjali neovisnu hrvatsku državu i dozivio povijesnu priliku biti dionikom ostvarenja stoljetnih težnji hrvatskog naroda za stvaranjem samostalne i suverene Hrvatske. Tada više nego ikada do izražaja je doslo jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, koja nikada nije iznevjerila svoje korijene. Mnogi su se upravo u to vrijeme vratili u svoju domovinu kako bi pomogli u njenoj obrani i oslobađanju, a medu njima bio je i general Zvonko Skender. Iz Legije stranaca, gdje je stekao zaslužan ugled i golemo iskustvo, došao je u Hrvatsku vojsku, gdje je stečeno iskustvo primjenio na najbolji mogući način.

Veliki doprinos dao je i u redovima Hrvatskog vijeca obrane, najprije u ustrojavanju postrojbi HYO-a te potom i kao zapovjednik Zbornog podrucja Tomislavgrad, a poseban pecat je ostavio u 1. hrvatskom gardijskom zboru. Za njega je vojna sluzba, kako u Legiji stranaca tako i u Hrvatskoj vojsci, bila sudbinski odreden put koji je profesionalno odradio od prvog do zadnjeg dana. O njegovim zaslugama govore brojna odlikovanja i nagrade koja je stekao tijekom službe u Legiji stranaca, gdje je obnašao i zapovjedne dužnosti, te potom i u Hrvatskoj vojsci, kojoj je vjerno služio i nakon oslobađanja, do kraja svog radnog vijeka.

Generala Skendera zauvijek ćemo pamtiti kao ponosnog, odvažnog i beskompromisnog čovjeka. U svemu što je radio bio je ustrajan i dosljedan, zbog čega je bio i ostat će uzor mnogima. Bio je čovjek u kojega se mozete pouzdati i zapovjednik kojemu možete vjerovati, hrvatski časnik u pravom smislu te riječi, ali iznad svega istinski domoljub. Iako je njegovo posljednje počivaliste daleko od njegove rodne Hrvatske, general Skender zauvijek ostaje u našim srcima, a njegovo ime trajno je zapisano u našoj slavnoj povijesti.

Generale, u tišini si došao, u tisini i odlaziš. Zaglušujuca buka svih bitaka u kojima si sudjelovao je jenjala, ali tišina nikada neće prekriti tvoja dijela. Neka te za sva dobra koja si za života učinio nagradi nas nebeski Otac u kojeg si se uvijek pouzdavao. Počivao u miru, vječna ti hvala i slava!”

U svečanostima koje su se u Požegi održale 14. travnja 2023. godine, a u povodu Dana Požeško-slavonske županije, sudjelovalo je i izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora predvođeno članom Upravnog odbora Zvonkom Peternelom. Tom su prilikom pored spomen obilježja hrvatskim braniteljima na Trgu 123. brigade u Požegi, položeni vijenci i zapaljene svijeće, a u čast svima onima koji su utkali svoje živote za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Dana 13. travnja 2023. u svojoj 83. godini umro je naš član umirovljeni general-bojnik Zvonimir Skender. Rođen 18. srpnja 1929. u Zagrebu, nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, u Francusku odlazi 1958. godine. U Francuskoj završava završava Višu školu za elektrotehniku i vezu. U francusku Legiju stranaca  pristupa 1959. godine. Prolazi vojnu obuku i rat u Alžiru. Završava školu za zapovjednika voda u travnju 1963. i dobiva čin starijeg vodnika 1965. godine. Nakon toga završava školu za zapovjednika satnije. U čin poručnika promaknut je 1974., u čin bojnika 1988. godine, a umirovljen je s činom pukovnika 1989. godine (u Legiji lieutenant-colonel). Tijekom službe bio je zapovjednik voda Legije u Djiboutiju, zapovjednik satnije na otoku Majoti (Arhipelag Comora ) i zapovjednik satnije na atomskom poligonu u Pacifiku. Potom je zapovjednik za sigurnost u 1. pukovniji i zapovjednik operative u 13. polu brigadi Legije u Djibutiju do odlaska u mirovinu. Od 1991. do 1993. pod ugovorom je kao vojni savjetnik u Mozambiku. Po isteku ugovora vraća se u Hrvatsku i pristupa kao dragovoljac u Hrvatsku vojsku 12. lipnja 1993. i odlazi na Južno bojište. Od prosinca 1993. do travnja 1994. zapovjednik je zbornog područja Tomislavgrad. Od 1. travnja 1994. načelnik je Stožera i zamjenik zapovjednika 1. hrvatskog gardijskog zbora (HGZ) do 17. rujna 1998. kada postaje zapovjednik Zbora. Od 23. rujna 1999. ponovno je imenovan na dužnost načelnika Stožera ujedno i zamjenika zapovjednika 1. HGZ-a. Umirovljen je 1. travnja 2001. godine. Čin brigadira dodijeljen mu je 1994. godine. U čin stožernog brigadira promaknut je 1995., a 1996. u čin general-bojnika. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina službe te medaljama “Bljesak”, “Ljeto ‘95” i “Oluja”. Nositelj je i sedam francuskih vojnih odlikovanja. Posljednji ispraćaj generala Skendera bit će u ponedjeljak 17. travnja 2023. godine u mjestu Corte na otoku Korzici u Francuskoj. Komemoracija za generala Skendera održat će se u utorak, 18. travnja 2023. godine s početkom u 16.00 sati u dvorani Hrvatskog generalskog zbora, Jurja Habdelića 2 u Zagrebu, a Sveta misa zadušnica u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske, Ksaverska cesta 12 u Zagrebu s početkom u 19.00 sati.

U utorak 11. travnja 2023.  u Mostaru je obilježena 31. godišnjica utemeljenja Hrvatskoga vijeća obrane te 18. godišnjica postojanja Prve gardijske pješačke pukovnije Oružanih snaga BiH koja baštini tradiciju HVO-a. Među brojnim delegacijama koje su svojom nazočnošću uveličale ove obljetnice bilo je i izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora koje je vodio zamjenik predsjednika Ljubo Ćesić. Proslava je počela postrojavanjem Oružanih snaga BiH u vojarni “Stanislav Baja Kraljević” u Rodoču te nastavljena polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred kapelom sv. Ivana Krstitelja. Tijekom ceremonije položeni su vijenci i zapaljene svijeće za 6.377 poginulih pripadnika HVO-a u Domovinskom ratu u BiH. U popodnevnim satima održana je svečana misa u mostarskoj katedrali, a molitvu je predvodio Vrhbosanski nadbiskup i vojni ordinarij mons. Tomo Vukšić. Nakon mise održan je vojni mimohod od katedrale do Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače gdje su također položeni vijenci i zapaljene svijeće.

Na dan uskrsnog ponedjeljka 10. travnja 2023. godine, zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora Ljubo Ćesić odao je u ime HGZ-a i Ministarstva hrvatskih branitelja počast na spomenicima poginulim velikanima Domovinskog rata na Kupresu i Vran planini. Vijenci su položeni i svijeće su zapaljene na spomenu obilježju u Suhom Polju, na Spomeniku hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu, Drugome svjetskom ratu, žrtvama komunističkoga terora kao svima onima koji su kroz povijesti umirali za slobodu hrvatskog naroda Kupreške visoravni u Kupresu, na Spomeniku poginulim Vukovarcima na Kupresu (petnaestorica pripadnika vukovarske postrojbe “Žuti mravi” među kojima i Robert Zadro, sin Blage Zadre, poginuli početkom travnja 1992. godine – ukupno je tada poginulo 160 hrvatskih branitelja) i na spomen obilježju na Prokosu (u snježnoj mećavi 30. ožujka 1995., stradali su  Mladen Jakovljević, Robert Krizmanić, Krešo Supina, Davor Zbiljski i Ivica Begić koji su bili u pratnji generala Bobetka koji se vraćao iz središnje Bosne). Nakon mise za poginule u obrani Domovine, počast stradalima je dana i ispred crkve Svete obitelji u Kupresu.

U ime Hrvatskog generalskog zbora i Ministarstva hrvatskih branitelja, zamjenik predsjednika Ljubo Ćesić odao je na Uskrs, 9. travnja 2023. počast svom suborcu i prvom poginulom hrvatskom redarstveniku Josipu Joviću zapalivši svijeće na njegovom grobu na groblju u Aržanu.

U subotu 1. travnja 2023. godine Svetom misom zadušnicom u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu obilježen je 29. obljetnica osnutka 1. hrvatskog gardijskog zdruga i 32. obljetnica osnutka Bojne Zrinski. Nakon misnog slavlja bilo je organizirano prigodno druženje u prostorima i dvorištu Župe. Svečanosti je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog gardijskog zbora.